Ekrem Avdić:SVI SMO MI POMALO TURCI!

353

„Bili smo, sad smo i zauvijek ostajemo ovdje“, rečenica turskog eks-premijera Ahmeta Davutolua izrečena i izvađena iz konteksta govora prilikom otvaranja obnovljene Ferhadije, još uvijek ne silazi sa top-liste aktualnih političkih tema u nas i u regionu.

Slepačka historija

Pripadnici guslarske historijske škole Filipa Višnjića, dakle „slepačke istorije“ kako je definiše najtalentovaniji srbijanski pisac, Svetislav Basara, definiciju Davutolua su primili kao dokaz da Turska radi na uspostavi „neootomanske politike na Balkanu“. U spinovanju takve uloge Turske, kao regionalne vojne, političke i ekonomske sile, naročito se ističu, pored Milorada Dodika i predstavnici nove srpske nacističke misli, predvođene „es-em-be kanisterom“ koji se odaziva na Miroslav Lazanski, Đole Vukadinović i buljuk zatucanih trabanata. Naravno, tu su i „žuta televizija“, srbijanska državna i Dodikova u Banjaluci kao mediji ovlašteni da lažu i podvaljuju.

Otkud zastrašivanje teorijom o opasnosti povratka Otomanskog imperija na Balkan?

Naime, svaki teoretičar „nebeske Srbije“ i „Srba kao nebeskog naroda“, misli da je njegovo okruženje zapravo samo pozornica na kojoj definiše svoja pravila, izvjesno vrijeme možda može da živi u toj iluziji. Hoću reći da srbijanska država i njenoj politici prlagođena društvena nauka skoro dva vijeka Otomanski imperij tumače isključivo kao imperij koji je vladao drugim narodima. Ne kažu ni kako! Iz razumljivih razloga. Istina ne ide pod ruku sa „slepačkom istorijom“.

Rečene „nauke“ prešućuju činjenicu da je Otomanski imperij bio prvi nadnacionalni imperij u povijesti. Dakle, bio je to ogromni, na tri kontinenta rasprostranjeni, multinacionalni, multietnički, multireligijski, multikulturni i multirasni imperij sa svim karakteristikama snažne pravne države i vladavine prava. Zato se i pet stotina godina dugo održao sa veoma malim brojem askera, sejmena i kadija.

Pećka patrijaršija

Narodi Otomanskog imeprija, pored izvjesne lokalne samostalnosti, imali su prava na njegovanje jezika, kulture, tradicije. Pa zar nije Mehmed Paša Sokolović obnovio Pećku patrijaršiju i patrijarsima dao pravo da sude, da vode imovinsko- građanske sporove, da upravljaju svojom imovinom i zar nije donio propis o plaćanju poreza Pećkoj patrijaršiji? Zar se, zahvaljujući Otomanskoj vlasti, Pećka patrijaršija sa svojim nadležnostima među pravoslavnim stanovništvom, nije proširila do Trsta i Budima? To civilizacijsko dostignuće se prešućuje, a kamo li da se upoređuje sa, u istom razdoblju, genocidnom euforijom Engleske, Španije, Holandije, Francuske i drugih kolonijalnih sila koje su istrijebile cijele narode, njihove kulture, spomenike, jezike a nametnule svoj jezik, svoju kulturu i svoju religiju!

Srbijanska društvena nauka, dakle, Otomansko carstvo promatra samo kao imperij, a prešućuje da je Otomanski imperij bio okvir za Otomansku civilizaciju. Dostignuća te civilizacije u oblasti kulture, nauke, medicine, graditeljstva, kulture življenja, književnosti, filozofije, arhitekture… svjesno se prešućuju. Pa zar se i dan-danas ne divimo Plavoj džamiji, na Drini ćupriji, Starom mostu u Mostaru, Počitelju, kulama, tekijama, Gazi- Husrev begovoj medresi, bibliotekama, putevima…

Pa zar najveći broj gradova u be-ha nema osmansku arhitekturu? Pa zar nije Muhamed Hevai Uskufi 1531. godine, skoro tri vijeka prije Vuka Karadžića, napisao tursko-bosanski riječnik čije se originalno izdanje čuva na švedskom Upsala univerzitetu, na katedri za turkologiju? Zar to nije doprinos jačanju kulture i jezika naroda BiH?

Dakle, Davutolu je sasvim u pravu kada je rekao to što je rekao. To nije nikakav neoosmanizam već podsjećanje na duboke i neizbrisive tragove osmanske civilizacije u materijalnoj i duhovnoj kulturi prostora i naroda ne samo naše države već cijelog Balkana. Kulture balkanskih naroda, njihova duhovnost i način svakodnevnog života protkani su i Otomanskom civilizacijom. Takođe, tumači „slepačke istorije“ zaboravljaju da se prisustvo Turske i njene „neoosmanske politike“ u zadnje dvije decenije u pravoslavnim zemljama Balkana mjeri milijardama eura investicija! Nažalost, u tom smislu, be-ha je ponajmanje izložena toj vrsti „neoosmanizma“.

Svjetska liga

Mnogi danas ne shvataju da više ne postoji istok-zapad, komunisti-kapitalisti, katolici-pravoslavni, ovi ili oni. Postoje samo uspješni i neuspješni. To je svjetska liga 21. vijeka. Prije svega u ekonomiji, a onda naravno i u idejama, u inovacijama, u kvalitetu institucija i svemu drugome što prati taj trend. Problem je što su naše društvo i privreda tu gdje jesu – na dnu evropske ljestvice. A Turska u svjetskoj ligi 21. vijeka vodi borbu za deseto mjesto među više od 200 zemalja!

Zato, nama je Turska uzor ekonomske uspješnosti. Tražiti da se državi, koja baštini dostignuća Osmanske civilizacije i koja je među vodećim silama svijeta, uputi protestna nota zbog onog što je rekao Davutolu, jeste prvorazredan diplomatski skandal i prvorazredna tupoglavost. Zamislite, protestujemo što su uspješni! Kako to glupo zvuči!

(dzezar.com -avaz.ba)

  • ilija kobac

    Jesu vas “unaprijedili” nema sta! Nije cudo sto “nepismeni” ljudi “gotive” Turke, ali i ovaj “novinar” nezna realnost! Zalosno!!!