Ilija Šagolj: NE ČINI DRUGOM ŠTO TI NIJE DRAGO DA TI DRUGI ČINI!

144
Kako dalje, kako izaći iz začaranog kruga, iz društvene agonije i okrenuti se budućnosti, pitanje je koje sebi i drugima postavljam već dva i pol’ desetljeća.
Stari sustav je pao, novi nije izgrađen, a ka’ će, ne znase.
Istina, sustav postoji, ali je nedovršen u svakom pogledu. Riječ je o sustavu koji je djelo međunarodnih čimbenika, a ne naših aktera. A naši nikako da se dogovore.
Piše: Ilija Šagolj
 
Pitanje budućeg ustroja BiH o kojem se ne postiže dogovor je ključ problema, što je, između ostalog, bilo i uzrokom, rata kojeg su zaustavile međunarodne sile. Logičnim se nameće zaključak da imamo zaleđeni rat, nedovršen mir. Živimo u državi koja ne samo da se nije oporavila od ratnih trauma već se u njoj i dalje vodi politički rat. Posljedice toga su ogromne i građani su ugroženi socijalno, ekonomski, sigurnosno, a u nekim slučajevima i nacionalno. Građani se ne mire sa stanjem. Trend iseljavanja ne samo pojedinaca nego kompletnih obitelji u druge zemlje se nastavlja. Tko će ih zaustaviti i jamčiti im boljitak? Tko će provesti katarzu u ovoj zemlji? Postojeće političke garniture zasigurno neće jer u njihovom nesuglasju leži ključ problema. Suočeni smo s bespravnim bogaćenjem, opstrukcijom, destrukcijom, nepotizmom, institucionalnim kriminalom, nepovjerenjem u institucije sustava… Sve to prouzrokuje nemir u dušama ljudi što se odražava i na proces pomirenja i povjerenja. Uz to, ključni kočničari pomirenja su navodni ‘čuvari nacionalnih interesa’ koji ustvari čuvaju osobne privilegije. Nažalost, ova je zemlja odavno pogodno tlo vladajućim strukturama za trgovanje interesima.
Dakako, treba uvažiti činjenicu da živimo u postkonfliktnom društvu gdje su bh građani suočeni s dvostrukom traumom – traumom postsocijalističke tranzicije i traumom rata. Iako je za tranziciju potreban mir zasnovan na na pravdi, građani osjećaju nepravdu na svim stranama pa i u kućama pravde. Veliki je problem kod nas nastao i u procesu privatizacije koju smo dočekali nespremno, u kaotičnom društvenom ambijentu, needucirani i izgubljeni u prostoru i vremenu. Iako pravila nalažu da bivša društvena poduzeća pri prelasku u privatne ruke podrazumijevaju odgovornog vlasnika, mi smo bili daleko od toga. Upravo se dogodilo ono što je naš nobelovac Ivo Andrić, između ostalog, rekao za takve i slične prilike: „Otprilike kod nas se svako pola stoljeća dogodi da pametni zašute, budale zajašu, fukara se obogati“. Nije li kod nas bilo baš tako? Radnicima su dani u ruke certifikati koji su za njih bili bezvrijedni papiri i njima su mogli, ako su ga imali, otkupiti društveni stan. Dok su bili na ratištima ili neposredno nakon rata kad su kao bivši uposlenici u tvornicama očekivali saniranje ratnih posljedica i vraćanje na radno mjesto, sve je već bilo prodano – privatizirano. Stoga sam uvjeren da je jedan od važnih uvjeta pomirenja i nemirenje s društvenim devijacijama – nepravdom, kriminalom, privilegijama, nejednakošću pred zakonom…
Mora se priznati da je tranzicija ka pomirenju, pravdi i povjerenju u našim uvjetima dosta složen proces. Za istinu, povjerenje, pomirenje, oprost, društveno ozdravljenje potrebno je vrijeme, a uz to i povoljan društveni ambijent. A kod nas su na sceni tri podijeljena društva – tri etničke skupine, tri konstitutivna naroda koja, kako napisa nedavno profesor Srđan Puhalo, ne žive jedni s drugim nego jedni pored drugih. Svaka etnička skupina ima svoj teritorij, Srbi teritorij Republike Srpske, a Bošnjaci i Hrvati teritorij Federacije BiH s bošnjačkom i hrvatskom većinom, svatko ima svoje političke partije, akademije, pisce, nacionalne heroje, domoljube i izdajnike… Biti prihvatljiv drugoj etničkoj skupini, uglavnom, znači biti izdajnik svoje etničke skupine. Dok je netko za jednu etničku skupinu zločinac za svoju je etničku skupinu heroj. Pridoda le se tome i teška prošlost s kojom se moramo suočiti, samo kazuje koje je vrijeme i koje političke snage su potrebne da bi napravili pozitivan društveni iskorak za priključenje europskom putu koji je uvjet svih uvjeta. Međutim, pomirenju će naročito pridonijeti nemirenje s nepravdom, tolerancija, međusobno uvažavanje, povjerenje zasnovano na djelima, humanost i poštivanje drugog i drugačijeg.
Poštivanjem jedne od BOŽIJIH zapovijedi: „Ne čini drugom što ti nije drago da ti drugi učini“ zasigurno će biti najučinkovitiji doprinos miru i pomirenju u BiH.