Otkako je propao sastanak predsjednika HDZ-a BiH i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Dragana Čovića s liderima političkih stranaka i članovima kolektivnog šefa države Bakirom Izetbegovićem i Mladenom Ivanićem, nastupilo je svojevrsno političko zatišje.

Piše: Ilija Šagolj

Scenario je bio spreman, ali bez realizacije. Propao je sastanak na kojem je bila planirana velika prodaja političke magle. Dešifriravši igre koje sprema Čović s Miloradom Dodikom, predsjednikom SNSD-a i Republike Srpske, odbili su poziv čime je propao plan ovog političkog dvojca – ZAJEDNO SMO JAČI –, uz napomenu da bi na tom sastanku imali potporu i Fahrudina Radončića, predsjednika SBB-a.

Vukota Govedarica i Branislav Borenović, predsjednici SDS-a i PDP-a kazali su da im je dosta igara s Dodikom koji je eklatantan primjer remetilačkog faktora, zapravo, kako ne žele sudjelovati sastanku s onima koji prave blokade, dok je Izetbegović poručio da dogovore treba vratiti u institucije sustava.

Naime, političkim igrama u BiH se već dulje vrijeme ne nazire kraj, a igrači su najviši bh dužnosnici koji su se osilili do te mjere da u tome i ne gledaju na posljedice. Jedino zajedničko svojstvo im je bahatost, rastrošnost i megalomanija te zagovaranje državnog koncepta nepoznatog u svijetu nad kojim se zgražavaju eksperti za oblast državne administracije.

Iako BiH, što je općepoznato, može funkcionirati samo kao tronožac, što u prijevodu znači jednakopravnost i ravnopravnost tri konstitutivna naroda i građana, a dakako, i ostalih, politički predstavnici ‘svoga naroda’, kako se predstavljaju, sve više posežu za radnjama i postupcima kojim bi udruženim snagama oslabili trećeg. Što bi se desilo da su se na Čovićev poziv odazvali pozvani nije teško pretpostaviti. Deblji kraj bi zasigurno izvukao Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i član Predsjedništva BiH ispred bošnjačkog naroda. Naime, politički teren je bio dobro pripremljen samim tim što je Čović uz Milorada Dodika na svoju stranu pridobio i Fahrudina Radončića, ljutog protivnika Bakira Izetbegovića i igre bi počele. Radončić je veliki politički dužnik Čoviću i Dodiku vezano za sudski proces koji se protiv njega vodi, a kako se pretpostavlja, oni su u velikoj mjeri već amortizirali optužbe koju mu se stavljaju na teret. Naravno, gubitnik bi bio Izetbegović, jer bi bio u političkoj utakmici trojica naspram jednog.

Tema sastanka je trebala biti društvene reforme i europski put BiH. Ma kakve reforme i kakav europski put ako više svatko zna da su oni daleko od toga i po nekoliko tisuća svjetlosnih godina. Oni reforme niti žele niti hoće provesti i cilj im je samo od toga razvijati teoriju, kao oni za to jesu svim svojim bićem ali ih u tome netko sprječava. Sprječavaju oni sami sebe jer bi implementacijom tih reformi i europskog puta oni ispali iz igre, a u igrama osporavanja su savršeni. Na tom putu BiH bi, a što se mora nekada dogoditi, bila prepuna hrvatskih SANADERA. Svaki njihov put, bar se do sada pokazalo, je put u slijepu ulicu. Nitko više i ne vjeruje u njihov europski put na što ih je ovih dana javno upozorio i Edward Ferguson, britanski veleposlanik u BiH ustvrdivši da političari u BiH svojim djelima pokazuju da uopće ne žele poduprijeti proces europskih integracija svoje zemlje. Također, iskritizirao je Ferguson i HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona i političke pritiske na agenciju OSA.

Trenutačno se lideri žestoko bore za prevlast nad obavještajnom agencijom. Dok Čović i Dodik tvrde da je agencija OSA u izravnoj službi Izetbegovića on to negira uz tvrdnju kako oni žele ostvariti politički utjecaj na tu službu, čemu se suprotstavlja. Uz to, Čović kaže da su u obavještajnim službama na sceni paralelizmi po scenariju SDA. Po pitanju urušavanja obavještajnog sustava Dodik je već bio poduzeo mjere kroz svog političkog satelita Nikolu Špirića koji je pravodobno razotkriven i smijenjen s mjesta predsjednika parlamentarnog povjerenstva za nadzor OSA. Uz to, ističu da je Špirić u tom cilju neka dokumenta i falcificirao.

No, vratimo se ponovo nekim nelogičnostima u ponašanju naših lidera. Pa zar nije krajnje deplasirano, što neki novinari naklonjeni pojedinim političkim strankama u kontinuitetu čine, najavljivati susrete članova Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Mladena Ivanića ako se zna da su oni na istom zadatku, sjede u kabinetima jedni do drugih i da bi trebali svakim danom imati kontakte. Ili recimo, što očekivati od Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića na nekom strateškom planu ako su njih dvojica glavni krivci za stanje u Mostaru u kojem se lokalni nisu održali već u dva prošla izborna ciklusa niti se zna kad će uskladiti normativno – pravne akte po odluci Ustavnog suda kako bi ovaj Grad napokon dobio Gradsko vijeće.

Što očekivati od europskog puta koji Čović zagovara ako za glavnog strateškog partnera ima Milorada Dodika koji BiH osporava u svakom pogledu nazvavši je monstrumom koji će se raspasti te da će Republika Srpska i Srbija u ovome stoljeću biti zajedno u teritorijalnom i državnom smislu. Uz to, Dodik je protiv svakog napretka bh institucija i preko svojih političkih satelita usporava njihove aktivnosti samo kako bi dokazao da je BiH nemoguća kao država. U tom smislu radi i na urušavanju Vijeća ministara BiH kako bi umjesto Saveza za promjene tamo instalirao svoje SNSD-ovce, a koliko osporava to Vijeće i svaki njegov rezultat potvrđuje i činjenica što ono po njemu nije državna Vlada nego samo pomoćno tijelo Predsjedništvu BiH. Na pogubnost koalicije Čovićevog HDZ-a s Dodikom upozorava i Hrvatska stranka BiH, na što u kontinuitetu ukazuje i dr. Diana Zelenika, zastupnica u Parlamentu BiH koja ovih dana izjavi da Čović nije hrvatski odgovor nego hrvatski problem.

Stanje u svim segmentima društvenog života je više nego alarmantno. Unatoč tomu, aktualni dužnosnici su već počeli pripreme za predstojeće opće izbore do kojih je ostalo više od godinu dana. Njihov je reformski put zadržati vlast po svaku cijenu, unatoč činjenici što im narod odlazi i što prijeti opasnost da ova zemlja ostane bez stanovnika. To je rezultat njihove vladavine i umjesto natjecanja u konstruktivnim idejama za društvenim iskorakom ove zemlje, oni se natječu u kupovini luksuznih automobila. Na svu sreću, javljaju se nove političke snage koje se ne mire sa ovakvim stanjem i žele svojim idejama dati doprinos u razvoju našeg demokratskog društva.