Pismo čitatelja:

Ko je Mehura Selimović,siva eminencija bihaćke SDA…

Poštovana demokratska javnosti, poštovani građani Bihaća i Bosne i Hercegovne, poštovani Gradonačelniče grada Bihaća,

Redovni sam čitalac lista Oslobođenje i nisam mogao da ne uočim da je izašao konurs za direktora Javnog komunalnog preduzeća Komrad Bihać i to baš u vrijeme kada se obilježava Međunarodni dan ljudskih prava i borbe protiv korupcije. Upravo to me ponukalo da napišem ovo pismo i tako bar djelimično saperem sa sebe dio ove bihaćke prljavštine.

O čemu se ustvari radi? Sam spomen Komrada u Bihaću asocira na jednu ličnost. Mnogim građanma Bihaća je samo ime dovoljno da im sve bude jasno a onima kojima to ime ništa ne znači u narednim redovima pokušat ću objasniti o kome se radi i zašto je ta osobazalužila da joj posvetim svoje vrijeme i ovo pismo.

13876301_502973496560263_1966287239310859951_n

Čujem opet će Mehura biti dirketor u Komradu. Pa zar je moguće? Zna se da se kod nas dirketori postavljaju politički, pa kako koja stranka dođe na vlast postavlja svoga. Ali ne i u Komradu. U Komradu je Mehura. A ko je taj Mehura?

Široj javnosti je poznat po dugotrajnom sudskom procesu za ratne zločine gdje ga se kao obavještajca 5. Korpusa teretilo za fizičko i psihičko zlostavljanjesrpskih zarobljenika. Poznato je da je on oslobođen krivice u tom procesu dok su njegovi podređeni Adila Ružnić i Emir Mustafić dobili po tri i pol godine zatvora.

Nije Mehura ratni zločinac, čvrsto sam uvjeren u to. Ali zločinac jeste. Ne nad srbima, ne daj Bože, nego nad svojim narodom i državom. Kako to? Pa krenimo od početka…

Mehura Selimović do rata bio je radnik prijeratnog giganta GP „Izgradnja“ gdje je valjda radio kao KV radnik biger majstor ili tako nešto. U ratu je bio referent za kontraobavještajne poslove Petog korpusa. A nakon rata pojavljuje se kao visoki funkcioner SDA, član Izvršnog odbora te stranke, vlasnik mnogobrojnih nekretnina, a ubrzo i kao direktorski kadar.

Negdje oko 2000-te godine napustio je vojsku i krenuo u ekspanziju. Kupio je dio tadašnjeg GP-a „Izgradnja“ Bihać. U kupljenoj izgradnji biguje željezo što mu je u ostalom i osnovno zanimanje. Na neki način dolazi do vlasništa nad zeljištem u industrijskoj zoni Kamenica, na graničnom prijelazu Izačić postavlja ugostiteljski objekat. Ne znam da li na državnoj zemlji ili je i tu „kupio“ jer se kasnije prilikom izgradnje novo graničnog prijelaza govorilo kako je i tu klepio neku lovu za zemljište.  U isto vrijeme dolazi do vlasništva nad zemljištem i šumom na Grabežu iznad Bihaća, a nakon toga i nad atraktivnim zemljištem pored rijeke Une u bihaćkom naselju Pritoka.

13000365_464880960369517_7110326926339360290_n

Negdje oko 2003. – 2004. godine zahvaljujući generalu Dudakoviću i tadašnjoj politici SDA zapošljava se u Komradu i nedugo zatim postaje tehnički direktor. Pitate se kako je moguće da KV radnik postane direktor. Pa bar to od nas nije strana pojava. Mehura je ekspresno došao do diplome izdate u Srbiji – grad Zrenjanin i to možda čak u vrijeme dok je zbog suđenja imao zabranu napušanja BiH. To su one diplome koje je dijelio kontraverzni profesor Cariša Bešić oko kojih je bila afera i u MUP-u Unsko-sanskog kantona zbog sumnje u njihovu vjerodostojnost i nostrifikaciju.

U prvoj godini svog direktovanja odmah upošljava svojih 10-15 rođaka i komšija sa Vrste, a u posljednjih 15-tak godina uposlio je minimalno 50 ljudi u javnoj upravi, što u Komradu, što u Vodovodu, dvorani Luke, Općini itd. Naravno među njima sve članve svoje uže porodice, ženu, kćerku, snahu i brata Muju. Muju je zaposlio kao geometra u Općini, a i njemu je omogućio diplomu, ali nešto vjerodostojniju sa bihaćkog Ekonomskog fakulteta, prvo višu a zatim i fakultet po novom sistemu. Ako se uzme u obir sva njegova imovina sigurno je da mu je trebao geometar.

Nakon zemljišne ekspanzije, Mehura je krenuo u izgradnju pa je i na grabežu i u Pritoci izgradio je velepne vikendice, za sebe i naravno za svog brata Muju. Kupio je i kuću u bihaćkom naselju Ozimice 1 koju je ubrzo nakon toga renovirao i proširio za dodatnih 300 kvadrata. Došao je i u posjed zemljišta i velikog poslovnog objekta u bihaćkom naselju Vedro polje i nekoliko atraktivnih poslovnih prostora u centru grada koje i danas uredno iznajmljuje.Interesantno je da se večinom radi o srpskoj imovini. Naravno, sve to čistili su, renovirali i gradili radnici, mehanizacija i materijali JKP-a Komrad.

Prema pričama zaposlenih Mehura je u Komradu rasporedio svoje ljude tako da bi mogao raspolagati svim i svačim i koristiti sve u privatne svrhe, davajući i njima da se malo ogrebu kao nagradu za vjernost, a svi oni koji nisu nagrađivani na taj način radili su iz straha jer im se redovno prijeti premještajima na lošija radna mjesta ili otkazima, a da je u tome doslijedan Mehura je navodno znao često i pokazati na primjerima – kako završavaju oni koji se njemu suprotstave.

Koliko Mehura ide u krajnosti sa korištenjem državnih resursa govori priča da radnici i mehanizacija Komrada svakodnevno rade na održavanju njegove imovine, od košenja i zalijevanja trave do cijepanja i unošenja drva, naravno u toku radnog vremena. Kažu kad odete kod Mehure na vikendicu možete tamo prepoznati postvljen gradski inventar poput klupa i korpi za smeće.

Kažu i da se s Mehurom može dogovoriti rad bagera i kamiona Komrada u privatnoj režiji, pa i npr. čišćenje vašeg dvorišta u vrijeme zimske službe.

Sve to sa pozicije tehničkog direktora. Kažu voli Mehura biti čovjek iz sjene. Imao je svo to vrijeme Komrad dirketore, Rasima, Amela, Hadisa ali sve su to marionete kojima Mehura vješto upravlja, koji su stavljali svoje potpise na sve njegove „projekte“ i na ta način ga izuzeli od svake odgovornosti.

Čak i u slučaju oko rušenja upravne zgrade JKP Komrad koja se nalazila u centru grada, a za koje je direktor Hadis Jusićzaradio krivičnu prijavu, sve je pripremio, odradio i završio Mehura sa bivšim gradonačelnikom Galijaševićem, a neiskusni Hadis je svoj potpis na to, za šta će možda i odgovrarati pred pravosudnim institucijama. Čak i prilikom prodaje i rušenja stare upravne zgrade Komrada Mehura je mešetario materijalom skinutim sa zrade poput stare stolarije ili crijepa.

Hadisov prethodnik SDP-ovac Amel Alagić, kojem se također sudi, u svom mandatu omogućio mu je da Komradu iznajmi svoj objekat u Vedrom polju za potrebe mehaničke radione i to kako čujem uz nevjerovatno visoku kiriju. Iako je Amel bio SDP-ovac on i Mehura imali su odličnu saradnu, a u tom periodu je kažu SDP pobjeđivao u Mehurinoj rodnoj Vrsti. Slučajno? Moguće.

I prilikom kupovine nove upravne zgrade JKP Komrad u Vedrom Polju od Krajinaputeva Mehura je morao sebe ugraditi i to na način da je uz pomoć geometra brata Muje pomjerio među između svog objekta koji je prethodno iznajmljivao Komradu i novokupljenog objekta JKP Komrad i to za nekoliko stotina metara kvadratnih.

Ako pobrojite svu Mehurinu imovinu koju sam spomenuo vijdećete da se radi o izuzetno bogatom čovjeku i ako uzemte u obzir da nikada nije bio nikakav privatni poduzetnik ni ništa slično, odnosno da je posljednih 15-tak godina samo tehnički direktor u Komradu i da se te funkcije čvrsto drži, stvari postaju malo jasnine.

Najnovija priča u vezi ovog SDA-ovog tajkuna iz sjene vezana je za kupovinu zemljišta srušene bihaćke toplane na Ozimicama 1 gdje kažu da je suvlasnik sa Emirom Rakovićem, vlasnikom firme ENT komerc 1/2 , naravno ne na papiru.

Mehura je SDA, vjerni, okorjeli, zvanično. Nezvanično, vjeran je jedino ličnom interesu i vlastitoj imovini.Ali kako onda uspijeva da se održi na političkoj sceni toliko dugo bez obzira na vlast? Pretpostavite sami.

Opstao je čak i za vrijeme Hamdije Lipovače koji je svojevremeno napravio cunami smjena SDAovih direktora. Iako ga je Hamdija u svojoj predizbornoj kampanji lično spominjao riječima „Uvijek Mehura, ako nema Mehure ima brata Muje, e neće moći više tako“, ipak bude Mehura. Bude ga i tada i ima ga i sada. I Mehure i brata Muje. Kako čujem u gradu, biće ga i dalje. I to opet na čelu Komrada i to ovaj put zajedno sa bratom Mujom jer Muju je prebacio u ASDA kako bi i tamo imao svoje kombinacije, a ASDA je sada dio vlasti u Bihaću.

Ma zašto da ne, svakao je to preduzeće pretvoreno u Selimović doo. Možda bi ga trebali preimenovati u M&M – Mehura & Mujo Selimović. Jer red je dragi sugrađani da oni vladaju tim preduzećem jer su svakako posljednjih 15-tak godna u njega uposlili pola svog rodnog sela. Svakako sve resurse tog preduzeća, od vozila i mehanizacije do radnika koriste kao da je to njihovo privatno preduzeće. To svako u Bihaću zna ali svi ćutimo. Zašto? Budimo iskreni prema sebi. Zato što se bojimo! Bojimo se Mehurine odmazde koja nikada nije blaga, zjanu oni koji su je osjetili.

Pravi li to politika opet istu grešku? Na izborima biramo da ih mijenjamo a izgleda da ih nikako ne možemo  promjeniti.

Upravo iz tog razloga sam se na početku pisma, primjetili ste, obratio direktno i gradonačelniku Bihaća.

Gospodine Fazliću, ukoliko se informacije i špekulacije koje se čuju po gradu ispostave tačnima, odnosno ako Mehura ili njegov brat Mujo postane direktor Komrada, time ćete pokazati da se vaša politika nimalo ne razlikuje od politike vaših prethodnika koji su završili iza rešetaka,da ne poštujete volju birača, i ubićete svaku nadu za promjenom koju ste obećali, a koju građani grada Bihaća, vjerujte, željno iščekuju.

Na kraju, svim Bosancima i Hercegovcma, a posebno Bišćanima, želim sretan Međunarodni dan ljudskih prava i borbe protiv korupcije.