Tahir Pervan,novinar i publicista

Posmatrajući i analizirajući cjelokupno dešavanje u BiH vidimo samo raznorazna nacionalistička dešavanja,vidimo ogromnu korupciju,neviđen nepotizam,kriminal i samovlašće…

Svemu tome jednostavno kao da nema kraja…

Obično su zemlje sa ovakvom situacijom pogodno tle za ono što narod zove “revolucija”.Da li je to moguće u BiH?Mnogi politički analitičari,čak i oni sa samog “vrha” kojima ljudi vjeruju bježe od odgovora ili ostaju nijemi.Zašto?

Revolucija ne mora nužno značiti oružani sukob,ima i drugih mjera,na primjer intezivni masovni protesti, građanska neposlušnost itd.Ima li u BiH takvih snaga i takvih opcija razrješenja ovakve situacije koju izbori očito ne mogu riješiti.Poslije svakih izbora stanje u našoj zemlji je sve gore,govori to statistika.Kriminal raste,nepotizam cvjeta,korupcija zahvata sve pore društva tako da ni u javni klozet ne možete bez veze i preporuke.

Neki kažu da nije moguća revolucija u BiH jer svijest građana nije na nivou “revolucionarnih dešavanja”,Nema radnika ni kapitalista pa nema ni revolucije,kažu potcrtavajući kako je u nas nacionalizam dominantna ideologija i  nezadovoljstvo protiv vlasti pretvorilo bi se  u nacinalističke ispade.Treća stvar je da je narod zaplašen žrtvama i bijedom koja ga je snašla 92.-95 što stoji kao vrlo važna kočnica za svaki vid “revolucionarnog pokreta” koji bi podigao mase na “sve četiri strane zemlje”.
Meni se čini da je Najvažnija stvar koja stoji izmežu postojeće anarhije i eventualne revolucijre  ta što ovdje taj takozvani “narodni front” nije ujedinjen i nacionalistička diktatura se bazira na kreiranju i odrzavanju straha jednih od drugih, odnosno od navodne “zle namjere” jednog naroda prema drugom.Kako prevazići to da  se svaki potez jedne strane ne gleda sa sumnjom i razmisljanjem?Kako vratiti povjerenje kod ljudi širom zemlje?Teško ali je moguće…