Pozivam Amora Mašovića da javnost obavijesti o nelegalnim radnjama na jami Čavkarici

575

b_160323077

Amor Mašović,Direktor Instituta za nestale osobe u BiH:Šta zna o nelegalnim radnjama učinjenim na jami Čavkarici prije sedam godina?
Uglavnom,DANAŠNJI IZGLED JAME ČAVKARICE JE SRAMOTA BOŠNJAČKIH VLASTI KOJE SU SE,kako to i sami izgled jame govori, ODRODILE OD NARODA

21040601_1501886366563045_1068255342_nNeki dan sam se još jednom popeo do jame “Čavkarice” na planini Trusina iznad Berkovića.Sa mnom su i ovaj put bili studenti završnih godina studija Humanističkih nauka.Njih pedesetak i moja malenkost…

Usprkos sparini uspješno smo prepješačili 5-6 kilometara kozje staze i obreli se nad jamom u koju su u ljeto 1941.godine neljudi iz jednog  naroda sunovratili 700-800 Bošnjačkih civila,mahom žena i djece s prostora “Bilećkih Rudina”

Osim djevojke Hadžere Ćatović niko nije preživio.Nesretnicu su sedamdeset i četiri dana poslije bacanja u jamu izvadili čestiti ljudi iz istog naroda…

Pisao sam o ovom nekažnjenom zločinu svojim knjigama i svojim novinskim tekstovima i o tome sam juče,uglavnom,govorio studentima od kojih je većina bila iz entiteta Republike Srpske što me posebno obradovalo, jer bilo je to prvi put da su studenti iz ovoga B-H entiteta došli na ovo najveće pojedinačno Bošnjačko stratište iz Drugog svjetskog rata i uvjerili se da je ono stvarno i da nije izmišljeno, kako to tvrde neki  zlonamjerni historičari i takozvani “pisci”…

Iznenadili su se samo izgledom jame čiji betonirani dio je probijen a “nadgrobna” ploča razbijena…

”Zašto ovakav izgled i zašto su Bošnjačke vlasti dopustile da ovo stratište izgleda ovako jadno i zapušteno”,pitali su me u čudi ti mladi ljudi.

21100619_1501884176563264_1694757716_n

Ne znam,zamucao sam, jer je to bilo jedino pitanje na koje im nisam znao odgovor.

Znam samo da je to već dugo tako i da su moji dugogodišnji apeli vlastima u Mostaru i Sarajevu (da se jama zatvori i stavi nova “nadgrobna” ploča) ostali samo “pucanj u prazno”.Baš kao da me niko nije čuo,ili me nije htio čuti.

Strašna je njihova ćutnja, baš kao i ćutnja hiljada potomaka stradalih u ovoj jami koji danas žive po cijelom svijetu.Strašno,možda čak strašnije od zločina koji je ovdje počinjen prije više od 75 godina…

Uglavnom,ponovio sam i ove godine bez dlake na jeziku,  da je zločin na jami krvava mrlja srpskog naroda, a današnji jadni izgled ovoga stratišta ide na sramotu Bošnjačkih civilnih i vjerskih vlasti koje su se,baš kao što i sama slika govori, odavno odrodile od naroda…

Vraćajući se natrag,saznao sam da je beton nad jamom razbijen prije sedam godina s ciljem “potrage za kostima stradalih Bošnjaka Nevesinjske opštine u ljeto 1992.godine i da je to lično “naredio Amor Mašović iz Instituta za nestale…”.

Da li su isti maljevi razbili i nadgrobnu ploču jame i kosti stradalih ostavili na milost i nemilost,zna,možda, Amor Mašović koga pozivam da što prije posjeti Čavkaricu i javnost informiše o nelegalnim radnjama na ovom najvećem pojedinačnom Bošnjačkom stratištu Hercegovine…