Presudom koju je 26.2.2007. izrekao Internacionalni sud (International Court of Justice), poznat i kao Svjetski sud (World Court), vrhovni pravni organ Ujedinjenih nacija, Republika srpska (njene institucije policija i vojska) proglašena je krivom za genocid, što omogućava primjenu norme ¨ius cogens¨ – norme o zabrani genocida uvedene u pravnu praksu nakon genocida nad Jevrejima, a koja ne samo da zabranjuje i kažnjava taj najveći zločin, nego zabranjuje i kažnjava i priznavanje posljedica genocida kakva je Republika srpska.

Pise:Musadik Borogovac

Norma ¨ius cogens¨ je pravno imperativna (obvezujuća za sve članice UN) i stoga zahtijeva zabranu priznavanja Republike srpske, a ne samo kažnjavanje njenih lidera kao individualnih krivaca (čime se RS ustvari perfidno pokušava očistiti od atributa zabranjenih normom ¨ius cogens¨). Nakon Presude za genocid iz 2007. godine, u Republici Bosni i Hercegovini nikako nije krivac samo neki ¨GOSPODIN¨ Karadžić (iz tekstova optužnice na jednom drugom sudu u Den Haagu, poznatom javnosti pod imenom Tribunal), kako je to definirano u optužnicama i presudama na tom pravno bezvrijednom Tribunalu, nego je krivac PREDSJEDNIK Karadžić, tj. kriva je institucija Republike srpske kako je na mnogo važnijem sudu UN u Den Haagu, Internacionalnom sudu, izrečeno u Presudi za genocid protiv vojske i policije Republike srpske, 2007. godine.

Lažnu dilemu koju je Alija Izetbegović podmetao javnosti – a po kojoj je ustvari odmah nakon naše prve pobjede na Internacionalnom sudu u martu 1993. godine i formiran privremeni, ad hoc, sud u Haagu, Tribunal – a koja glasi ¨nema loših naroda ima samo loših pojedinaca¨, pravni sistem UN prevazilazi na Internacionalnom sudu jer je ta lažna dilema prevaziđena činjenicom da osim te dvije kategorije – NARODI i POJEDINCI – postoji i treća kategorija, INSTITUCIJE, konkretno, postoje institucije zvane DRŽAVE i to zločinački involvirane države u zločinačkim državnim projektima kao što je stvaranje srpske države zapadno od Drine, Republike srpske, a što automatski podleže normi ¨ius cogens¨ iz Člana 53 u poglavlju o ništavosti ugovora u Bečkoj konvenciji UN, jedinoj referentnoj konvenciji o takvim ugovorima (i dilemama) kakav je ovaj iz Dejtona.

Subverzija ovih činjenica se kod nas kreće od predlaganja da se ¨samo mijenja ime Republike srpske¨, preko tvrdnji da su za procesuiranje i izvršenje te Presude o zločinu genocida potrebne neke nepoznate ¨aktivne legitimacije¨, pa sve do podvala da se šuti da uopće postoji U NAŠU KORIST 2007. GODINE DOBIVENA PRESUDA NA INTERNACIONALNOM SUDU, KOJA UKIDA REPUBLIKU SRPSKU, preko tvrdnji ¨da je politika iznad prava¨ na katedrama FPN u Sarajevu (prof. dr. Zarije Seizović, prof. dr. Nerzuk Ćurak itd.) i u javnim nastupima sabotera, dušmana, poput Bakira Izetbegovića i ostalih, pa do bestidnih laži ¨da je Tužba izgubljena¨. Za tu zadnju laž zloupotrebljavaju činjenicu da potpuno ispravna Presuda, nama korisna, protiv SRJ odn. protiv njene pravne nasljednice Republike Srbije, nije donesena – ali to ne mijenja činjenicu da je protiv Republike srpske Presuda donesena, a što je za nas najvažnije, najkorisnije! Ignorira se da je snaga norme ¨ius cogens¨ (o zabrani priznavanja rezultata genocida) i u tome da ona obavezuje da se uvaži onaj dio te Presude u kojoj je krivac za genocid u RBiH ¨DEFINIRAN¨ i po kojoj podliježe zabrani postojanja kao ¨srpski Treći Reich¨.

Bijeda je i u tome što korumpirani dejtonski diplomci i ¨intelektualci¨ brane ¨Dejton¨ istom snagom, istom pobudom, kojom brane i svoje diplome, svoje magisterije, svoje doktorate, svoje masne plate i ostale brojne sinekure… kao i svoje TV nastupe gdje su predstavljeni publici kao ¨učeni eksperti¨ koji će mudrovati o ¨veoma složenom pitanju¨, o ¨zemlji apsurda¨… a ustvari otvaranje ovog pitanja kod ¨ovlaštenih predlagača¨, tj. političara iz Federacije (svi su oni ovlašteni), držati blokiranim, korumpirani svojim dejtonskim platicama, sinekurama, privilegijama, funkcijama… Tako da to po njima odavno i nije više ¨pravomoćno¨ pitanje (zarad ture pive u multikulturnim sarajevskim fakultetskim birtijama), nego je posrijedi ono što ovaj autor tvrdi od trenutka podnošenja Tužbe a naročito od donošenja Presude, a to je da je posrijedi veleizdaja koja uključuje blokadu Bosne u korist granica smrti koje je i prije ispaljene granate potpisao Alija Izetbegović – novi ¨mudrac Bosne¨, predstavljan kao predsjednik neke male ¨Muslimanije¨ a ustvari ključni srpski jatak u krvavom stvaranju buduće moguće Velike Srbije sa RS kao njegovim doprinosom svom srpskom porijeklu, svom stvarnom pripadanju.

Urednik: Sven Rustempašić