Zbog ogromnog interesovanja naših čitalaca, najavljeni intervju sa Šejlom Jugo Turković, bivšom uposlenicom MUP-a KS, novinakom “Avaza”, TV “Alfa”, novinarkom “Expresa” i nekadašnjom savjetnicom i ličnim prevodiocem Fahrudina Radončića, vlasnika i utemeljitelja “Avaza”, donosimo danas.

Intervju sa Arminom Cibrom, dugogodišnjim pripadnikom jedinice MUP-a, SDB-a, veteranom policije, desetogodišnjim ličnim vozačem i pratiocem Radončića, takođe jednim od ključnih svjedoka Tužilaštva BiH i specijalnog tužilaštva Kosova u istom predmetu, ide ispod intervjua gospođe Turković.Novinarski netipično, ali jako zanimljivo…

Razgovarali:Tahir Pervan i Muhamed Kovačević

14518363_1091413234245587_943624564_n

Šejla Jugo sa nekadašnjim šefom Fahrudinom Radončićem

Gospođo Turković, pretpostavljamo da ste prošli pakao učestvujući u sudskom procesu koji se vodio protiv vašeg muža Zike Turkovića…

„Strahote pshičikog maltretiranja, pritisci i zastrašivanja od strane Fahrudina Radončića  koji je smatrao da će tako zaustaviti svjedočenje protiv Keljemendija…, je uglavnom  obilježilo taj sudski proces kroz koji sam prošla sa Zijadom…Nema tu ničeg lijepog, niti pravednog…Pravo i pravda nemaju ovdje ničeg zajedničkog…

12522957_10153841474248550_179615196370104294_n

Šejla Jugo Turković sa mužem Zikom Turković

Zijad im je bio interesantan, izmedju ostalog, još onog trenutka, kada su saznali da sam ja u vezi sa njim, a tada se, predamnom, u mome prisustvu, bez bojazni, već pričalo o likvidaciji Ramiza Delalića Ćele…

 2007-8 je kulminiralo, odnosno, tada je došlo do zatezanja odnosa…

Fahro se bojao  da će Zika progovoriti o ubistvu Ramiza…  Šalje mu, najprije, četiri Albanca sa nalogom da  izvrše  atentat, potom, kad to nije prošlo, nudi novac Zijadu, a kad se malo smirilo, poslije izvjesnog vremena, bez srama i stida,  traži da Zike postavi bombu ispod auta Nasera Keljemendija, jer je već u to vrijeme Keljemendi postao ogroman teret Radončiću…

Ja sam dosta javno govorila o sudjenju na Kosevu i danas i vama želim naglasiti da Zijad (Zijad Turković, Šejlin muž,op.a.) nije htio ubiti Nasera, jer bi time ugrozio svoj, ali i moj život, što on ni u ludilu ne bi učinio…

Dakle, shvatite to kako hoćete, ne branim nikoga, niti želim braniti, ali Keljemendi je Radončiću, u jednom trenutku, postao ogroman teret. Tada i sve počinje…

Navešću vam jedan primjer kad Keljmendi daje Radončiću osam miliona maraka za stvaranje stranke i kampanje i donosi mu ih i stavlja na sto.Iz džepa kaputa vadi običan “not-book” i kaže Radončiću kratko:”Šarni”.Tako je on radio…

Dakle, problemi su se pojavili jer je Keljemendi  posjedovao autentične papire o dijelu vlasništva njegovih „praškastih tornjeva“, ali  i drugih objekata, te  neke druge pokretne i ostale imovine…

Presude Bojanu Cvijanu i ostalim…, mada to nije tema razgovora,  jeste svojevrsni dokaz Radončićevog straha… Cvijanova supruga je na listi Radončićeve stranke koju ovaj postavlja u trenutku kad sud presuđuje Cvijanu…

I da se  još jednom osvrnem na sudjenje mog supruga u kontekstu Miljana Cvijana, čija je supruga, kako rekoh,na listi SBB-a…

Znate, dugovi u poslu kojim su se bavili Keljmendi i Radončić, te neki drugi, hijerarhijski manji od njih, se moraju platiti kad tad, a jedan od tih dugova je taj što su Radončić i Keljemendi, preko Darka Eleza, finansirali ubistvo Strahinje Rašete koji je likvidirao Delalića, naravno,   uz pomoc odredjenih obavještajnih struktura koje je plaćao Radončić…

Predstavljeno je da je Strahinja htio postaviti bombu ispod auta Miljana Mikića, što nije tačno.Dakle, u pojašnjenju te presude, parafraziram, sutkinja Tatjana Kosović, oslobodja 3 osobe i pojašnjava, s obzirom na to da se optužba temelji samo na iskazu svjedoka pokajnika i iskazima svjedoka koji su sklopili nagodbu sa tužilaštvom… Ovi ljudi ne mogu biti osudjeni, a cijeli slučaj Zijada Turkovića, na primjer, se odnosi na izjave svjedoka pokajnika…Čudni aršini, čudni putevi pravde za Ziku, na jednpoj strani i ostale na drugoj…  

Oleg Čavka je tako uzeo 30. 000  maraka mita od svjedoka pokajnika…

Slučaj se vodi na kantonalnom tužilaštvu kod Dalide Burzić koja, redovito, moje prijave o ugrožavanju sigurnosti i prijetnje smrću, baca u kantu za smeće, te  obavještava o tome Fahru, oslovljavajući ga sa „brate“, a on nju sa „sestro“.Gdje je tu pravda i čije je to onda Tužilaštvo?

Njihovo poznanstvo i prijateljski, „bratski i sestrinski“, odosni datiraju od predmeta Gaši, kada je dogovoreno da Gaši dobije 18 godina, kako bi se zaštito Naser Keljemendi.

Fahrudin je, vjerujte mi, monstrum.Iskorištava ljude… O kakvom monstrumu  se radi najbolje ilostruje ćinjenica kada je, prilikom dogovoaranja likvidacije Ramiza Delalića, kazao da treba ubiti i malog Benju (Benjamin, sin Ramiza Delalića,  op. a.), “jer   narašće, pa će se osvetiti“.

Strašno, i ja imam djete…

Fahru Radončiću je jasno da ja neću stati, da me ne može kupiti i da ću zemlju okrenut naopačke kako bi  taj monstrum odgovarao, prije svega, za  ubistvo Sarajevskog ratnog komandanta Ramiza Ćele, Taiba Torlakovića, Muzafera Kalića, naravno, sve zajedno sa Naserom Keljemendijem i Ekeremom Lekićem, koji  samo, mislim na Ekrema, nije bio umješan u ubistvo  Muzafera, ali jeste u Taibovo i Ramizovo ubistvo…

Kako je živjeti sa svim ovim informacijama u Sarajevu?

Dobro pitanje.Teško, vjerujte, pokatkad neizdrživo.No, Znači li to da ja trebam živjeti u strahu da će jednog dana Fahro  odlučiti da ubije mene i moje djete, s obzirom na sve što je radio njegovom ocu i meni, njegovoj majci… Od koga da tražim zaštitu kad taj satrap zvani Fahro kontroliše policiju, obavještajne službe, tužioce, sudije ?

Tražila sam zaštitu 1000 puta, ali dok  je Dalila na čelu Tužilaštva jedino što mogu očekivati je da  mi jednog dana, ili noći, svejedno, bace bombu u baštu.Fahro, rekla sam, ima policiju, tužioce,sudije…

14509439_1090790284307882_1263713737_n-1

Zamislite kakav bi oni tada uviđaj napravili?

No, bude li mi nešto djetetu,  on zna šta mu slijedi, šta ćem ustvari, uslijediti, mada ga se  ja ne bojim i vjerujem da će na kraju balade, kad ga iscrpe, kad ga iscijede ko krpu, završiti na dugogodišnjoj robiji.Zatvor, koji se pravi u istočnom Sarajevu, njegovi konstruktori, majstori, inženjeri, vjerujte, prave ga zbog Fahre, odnosno, jednu posebnu ćeliju prave za Radončića…

To sam mu rekla u mojoj posljednjoj poruci, mome posljednjem obraćanju…

Da se vratim, kažete, dobro…

Što se tiče Taiba Torlakovića,  da pojasnim zbog čega je čovjek ubijen…

 Naser Keljemendi mu je dao 40 kila heroina da proda, jer je Taib bio zadužen finansijski kod Keljemendija i nije mogao raditi na drugi način… Nije ni postojao drugi način…Bio je njegov dužnik, poput mnogih i s obzirom da je Keljemendi bio mafijaški “dosadan”, “poslovno” precizan, tačan i od riječi u tome poslu… Pozivao ga je nekoliko puta, upozoravao i pitao je li završio posao…Kad mu se toga dana nije javio na telefon uslijedilo je ono najgore…

Znam da je Taib u jednom momentu prasnuo, pukao, pomahnitao, baš kao i svaki tipični sarajevski žestoki momak, i znam da mu je rekao da mu neće, sada, nikako i nikada,  vratiti tih 40 kg heroina…

Meni je poznato da je Taib  sklonio to kod sebi bliske  2-je osobe koje su nakon njegovog ubistva od toga kupile 2-a stana… Poznatije su (medijske) osobe…

Možda drugi put da im kažem ime…

Muzafer Kalić je platio glavom što je pala jedna veća količina droge u Bugarskoj i Sloveniji. Dio te droge je pripadao Naseru i on je zato krivio Muzafera Kalića i, naravno, od njega tražio vraćanje duga ili droge…

No, kako ovaj nije mogao vratiti, Naser je  poslao ubicu iz Srbije  čije mi je ime poznato…

Kako živim?Pravo pitanje.

Živim od danas do sutra, nemam namjeru kukati, hvala bogu, i na ovolikoj pomoći Zikinih prijatelja…

Koliko mogu…

I majka mi pomaže sa svojom penzijom…

Pišem za nekoliko portala i evo trenutno razmišljam o osnivanju političke stranke da potpuno eliminisem taj karcinom zvani SBB iz političkog života BiH.Ne, ne šalim,čućete brzo, jer  s obzirom na podršku preko fb, a i školovanija sam od Radonončića,imam iskustva, pa  ne sumnjam u apsolutni uspjeh…Možda preuzmem jednu stranku u Sarajevu koja mi se nudi,naravno, ne sama nego sa svojim prijateljima koji nisu politički kompromitirani…

Uostalom,Kad je mogao taj parafiličar s Prokletija uspjeti što ne mogu ja.Zamislite,on  i sada opći sa silikonskom lutkom…, sa tim glupostima i ponosan je politički partner Bakiru i SDA-u…

Vjerujem da tako nemoralnoj osobi i izopaćenom parafiličnoj pameti, gradjani Sarajeva i Bosne neće više nikada dati svoj glas…

Zato se panično i uhvatio Bakira Izetbegovića i drži se za Bakirovu suknju, a sve  u nadi da će osvojiti  neku općinu, neki glas, i spasiti se krivičnog gonjenja…To mu je sada jedini cilj, jebo članstvo i sve one koje je svojevremeno poveo u avantura protiv Bakira i SDA…On i danas JEDNO MISLI, DRUGO RADI A TREĆE GOVORI.Ne prestaje s ucjenama… 

 Da vam kažem, Munir Alibabić Munja, javnosti poznati policijski lik, je svojevremeno prodao odredjenu dokumentaciju Fahri  koji njome i danas ucjenjuje  sve one koji nece da mu kažu dobar dan.Tako i Bakira Izetbegovica pominje i ucjenjuje  u kontekstu slučaja „Ugljen“, te u slučaju ubistva “Seferove porodice”, “Joze Leotara”… Čuli ste Radončićeve optužbe o kradji milijarde maraka, pominjanje Bakirove mrtve majke i kradje zlata „za moga Bakira“.Radončić prijeti Bakiru i ČEKOM iz Saudisjke Arabije,navodno ga je dobio Alija od Kralja Fahda i iznosi oko 5 milijardi dolara.Fahro misli i čeka da taj ček Bakir “opere” kroz ovaj u javnosti najavljeni projekat u Trnovu…

Medjutim, meni izgleda da je Bakir doživio amneziju, ili se, jednostavno, plaši Fahirnih podmuklih ucjena sto je, po meni, potpuno nepotrebno, jer slučaj „Ugljen“ i slučaj „Leutar“ su tako dobro organizovani, kamulfirani i ne vjerujem da će se ubice i nalogodavci ikada otkriti…Ne vjerujem u Fahrinu priču da ti putevi vode do  Bakira Izetbegovića…

Što se tiče  ubistva “Seferove porodice”, predlažem gospodinu Haliloviću da se obrati lično gospodinu Radončiću pa će po njegovoj rekaciji moći vidjeti ko sve stoji iza ubistva njegove porodice, kao što je pokojni Kopanja, u napomeni, u razgovoru   sa Radončićem,a  u svezi razgovora o Ramizu Delaliću, rekao kasnije kako je Fahro požutio kao zid, da su mu se ruke tresle, te da su mu usta potpuno suha i da je panično molio Kopanju da urgira i da sjednemo ja i fahro, zajedno… Odbila sam, naravno…

Odbila sam i Azru Radončić, bivšu suprugu Fahre, koja mi je nudila novac u zamjenu da šutim kao i to da će mi njen muž Fahro pomoći da moj muž bude oslobodjen …

 Rekla sam joj da će Moj muž svakako biti oslobodjen, jer nije počinio ono što mu se stavlja na teret… Znam da je Fahro  debelo platio i Čavku i Dijanu, a na teniskim terenima u Tuzli, i Izu Tankića, te Gorana Salihovića kome, po mojim informacijama slijedi kraj…

Urotili su se  kako bi Zijad dobio 40 godina  iako su znali da je Zika bio  pod dvadesetčetvrosatnom pratnjom… Pa zašto nije dozovljeno da se puste snimci sa kamere iz kuće kojima bi se dokazalo da je moj muž, u trenutku svih tih ogavnih ubistava, bio u našoj kuci…

Oleg Čavka je uzeo 30. 000 mita da se prikrije da su počinioci neki drugi i da je na mjestu zločina nađeno 2-je DNK-a, jedna  od Isljama Kalendera i Seada Dumanjića, a druga od  nepoznate osobe „nn“.

Moj muž nije  „nn“,  tri puta, kao i ostali, je davao bris za DNK analizu…  Olegu Čavki i Dijani Kajmaković, kao i meni, poznato je ko su dvije „nn“ osobe, ali doće vrijeme kada će krivično odgovarati, ma ko ih štitio…

14459843_10154539673848550_132225034_n

Tužiteljica:Dijana Kajmaković

I Oleg Čavka i Dijana Kajmaković, pomenut ću ih samo u kontekstu pljačke „Karga“, koju je izvršio Dijanin prvi rodjak, Suad Glavinić, u kojem se ona pojavljivala kao tužiteljica, i koji je oslobdjen, te čija presuda je, što je nezabilježeno u pravosudju bih, postala pravosnažna za manje od 15 dana!

Pri tome je Dijana krala spise iz tog predmeta o kretanju svog supruga koji je tada radio u „Kargu“, a kasnije je uhapsila čovjeka koji je, srećom, oslobdojen i koji je trebao doći na mjesto direktora „Karga“, čime ga je spriječila, pa je tako  njen muž postao direktor…  Nijaz Zuban, direktor „Karga“, u svesvrdnu pomoć Fahre Radončića…

O tome, da ni danas ne živim mirno, ni ja ni moje djete, navešću samo jedan primjer… Osim što mi prijete ljudi bliski Fahri i Ekremu Lekiću, prijeti mi i Dijanin pratilac, Muhamed Šehović – Šeha, uposlen u direkciji za kordinaciju policjiski tjela čiji je direktor Mirsad Vilić i koji nije sakcionisao Šehovica, a i kako bi – kad mu je Kajmakovićka zaposlila ženu u sudu a Keljemendi napravio kuću na Dobrinji…

Pored toga, Vilić i Kajmakovićka, zajedno su osmislili presjecanje kočnica suprugu Dijane Kajmaković, sto se željelo pripisati Ziki, a po instrukciji Fahre, no sreća, ja sam na vrijeme prikupila dokaze i saznala za to – tako da i Dijani Kajmaković otkucava sat i bolje joj je da se posveti kćerki i njenom odgoju…

I dok joj kćerke Ade, po Sarajevu, kruže porno filmovi iz napustenih skladišta, mama joj, u međuvremenu, montira sudske slučajeve…

 Navešću vam i  primjer kroz kakve torture i pritiske prolazimo ja i moja porodica…Nedavno je moj muž,  iz Zenice privoĐen u sud,naravno, sa  lisicama na rukama, okrenutim na ledja… Četvorica pripadnika sporvodničke jedinice ili sudske policije, koji su noć ranije sjedili u „Vlateru“ sa Muhamedom Šehovićem i Ekremom Lekićem, i čiji je zapovjednik Edin Vehabović sjedio sa njima…Nakon što ih je Zike zamolio da mu ne duvaju dim u lice, jer nema zraka u autu, oborili su ga na pod auta, udarali ga nogama i teleskop palicama, govoreći mu: „Evo Fahro ti izađe na slobodu a ona tvoja kuja neka stisne pa nek progovori“.

Dakle, na mene se vrši pritisak i preko mog supruga koji može biti ubijen,naravno, kad to odluči dosadašnji gospodar života i smrti,  Fahrudin Radončić…

Ipak, ja to podnosim, čekam da konačno pravosudje uradi svoj posao i da se ne plaši onih koji imaju novac, jer,izgleda, da ne može sudski odgovarati niko ko ima novac, bez obzira je li osumnjičen  za ubistva ili za nešto drugo…

Pomenut ću i Dragana Čovića kojem se zagubio papir od Kantonalnog  Tužilaštva… Dodika, Fahra i druge koji ismijavaju cijelu BiH i medjunarodnu  zajednicu…Oni su   pokrali narod i  naručivali ubistva i zar treba da ponovo glasamo za takve osobe. Jedino ako smo ovce a čini mi se da jesmo…

14469353_10154539674553550_1566973508_n

Keljmendi

Tuzžilastva su prave zločinačke organizacije…. Sjećate se i Medžida je rekla da postoji pravosudna mafija i ja sam ih uporavo nabrojala, podsjećajući da je na vrhu Fahro…Sada bijednik gura Dalidu Burzić za predsjednicu, čime bi zaokružio  i učvrstio svoje kriminalno carstvo. Sve za svoju „sestru Dalidu“.

Taib Torlaković:

Veče, kada je Taib ubijen ja sam bila pozvana od prijatelja koji je slavio rodjenje unuke u restoranu „Rojal“,  kao i moje kolege iz redakcije, a s obzirom da tadašnji urednik „Ekpresa“ Mirsad Cviko nije mogao mašiti restoran gdje se džaba jede i pije, našli smo se, kako sam i rekla, u restoranu „Rojal“…

Jedan  moj prijatelj, kada smo krenuli kući, moja prijateljica i ja, pitao je hoćete li da vas Taib poveze…S obzirom na to da nisam poznavala Taiba i nisam imala  i običaj da se vozim i sa kim, osim taksijem, rekla sam da neću i da je već moja drugarica zvala taksi, te neći i  da se taksi nalazi ispred objekta…

Ujutru, kada sam upalila telefon, bilo je oko 60 Fahrinih propustenih poziva. Nazvala sam ga i pitala šta je i u čemu je problem? Rekao mi je „gdje si, jesi li kući“?Rekla sam da jesam a on je kazao „dodji kod mene odmah“! Došla sam kod njega  u kabinet gdje me napao rekavši „ jesi li ti normalna, što mi nisi rekla da ćeš ići u „Rojal“. Znaš li da je Taib ubijen i trebala si me obavjestiti da ti kaže, da ne ideš tamo“!

 Rekla sam da sam pozvana na proslavu rodjena unuke od prijatelja na što mi je on rekao „jebote „Rojal“,  mislio sam da si i ti glavu izgubila, znaš li da je Naser fiknuo Taiba, jer mu nije vratio pare od 50 kg žutog“

 Noge su mi se tresle i tek mi je tada bilo jasno da sam i ja mogla biti ubijena sa Taibom…

 Za kraj, znam da su mojom ličnošću mnogi ljundi zbunjeni, jer je Fahro 6 godina pisao o meni i držao me na naslovnoj strani, pišući da sam „kurva, crna udovica, mafijašica, da sam rasturala drogu i zapravo mi pripisivao ono što je on radio.

Nemam namjeru se pravdati nikome, ali ja, za razliku od Fahre, koji ne zna ni ko ga je rodio ni ko ga je  napravio, dobro znam iz kakve familije potičem… Nikada nisam prekršaj u životu napravila a kamoli šta teže.

Dakle, bez obzira na korumpirano pravosudje i Fahrine plaćene „koalicije“, mafijaške pritiske, ja svoju borbu nastavljam časno i pošteno, a on neka hoda po Beogradu, neka ubija Bosnu i Bošnjake  i neka jad plaća ubicama 200.000 da me likvediraju.

Evo me, još sam živa i istrajat ću u svojoj borbi, a to je da Radončić odgovara za sva zlodjela, posebno za  ubistvo Ramiza Delalića Ćele i drugo, da moj muž izadje iz zatvora s dokazima kojima ćemo uvjeriti javnost, pravosudje i sudije da je proces montiran od strane Fahre kako bi, prije svega,  zaštitio sebe i Keljemendija. Od mene se neće uspjeti  zaštititi, ni on, ni Keljemendi. Borba i procesi su u toku.

Procesi su u toku a Fahrine „koalcije“ prolazne…

Tokom svog 39-og svjedočenja na Kosovu nisam pominjala odredjene osobe koje imaju ista saznanja kao i ja o ubistvu Ramiza Ćele, jer sam ih htjela zaštiti od njegove odmazde, kao što sam i htjela zaštiti i gospodina Dragana Lukača, kada me sudsko vijeće pitalo s kim sam prvi put od policije zvanično razgovarala o ubistvu Delalića.

S obzirom da je u to vrijeme Radončić žestoko udarao po Lukaču i njegovoj porodici, zamolila sam Vijeće da ne odgovorim na to pitanje, jer onda toj osobi slijedi novi linč od strane Radončića.

Na kraju sam ipak morala reći da je bio Dragan Lukač, a u „veseloj svesci“, zvanoj „dnevni avaz“, Fahro je prenio kako sam na Kosovu izjavila da je Dragan Lukač od mene zahtjevao da oputužim Radončića za ubistvo Delalića. Postoji transkipit u Tužilaštvu koje potvrdjuju još jednu patološku laž ovog monstruma čije se mafijaško carstvo polako ali sigurno urušava…

Da ne zaboravim pripomenuti da znam  sa sigurnošću da je poslije sarajevskog ratnog komandanta Ramiza Delalića trebao biti ubijen Fikret Kajević jer se on u tim njihovim krugovima smatrao dostojnim Delalićevim nasljednikom…Mislim da su ga vile pronosale, kako se to kaže narodski…

Da ne govorim o Radončićevim sramnim otpuštanjima samohranih majki, žena naših šehida, prijetnjama radnicima, dijeljenju plaća iz džepa…To su stvari za Tužilaštvo koje od toga okreće glavu jer mu svi od reda jedu sa dlana…

Zašto želim da ubica Delalića bude kažnjen?

Jedan od razloga je što je Delalić bio moj izvor informacija o kriminalu koji je poslije rata u Srajevu bukvalno procvjetao…

14508697_1090790324307878_1463641470_nISPOVIJEST ARMINA CIBRE,dugogodišnjeg pripadnika jedinice MUP-a, SDB-a, veterana policije, desetogodišnjeg ličnog vozača i pratioca Fahrudina Radončića, takođe, jednog od ključnih svjedoka Tužilaštva BiH i specijalnog tužilaštva Kosova u istom predmetu.

Nakon završetka moje dugogodinje policjske karijere,  a po preporuci iz 2006-e, preuzimam dužnost ličnog vozača i pratioca Fahre Radončića, tadašnjeg  “predsjednika uprave kompanije avaz roto pres”.

Na početku mi se Radončić  doimao kao čestiti i pošten čovjek kojeg su radnici voljeli. Posao je bio dinamičan,impresionirala su me luksuzna auta, putovanja, jahte, avioni, eksrot dame i sve ono što prati jednog “jet set momka i uspješnog biznismena” koji je iza kulisa zapravo jedan obični, amaterski tajkun, bolje reći  mafijaš i zlikovac, ubica i neprijatelj BiH i Bošnjaka…

                                                                                                                                             .14459834_1091415607578683_21204505_n

Cibra u avionu sa bivšim šefom Radončićem

Prvo moje, tako da kažem, razotkrivanje lika i djela Fahre Radončića je kada je početkom 2007. godine, meni lično, rekao da ga vozim u hotel “Kaza grande” na Ilidzi. Obzirom da sam  iz dugogodišnje policjske prakse imao saznanja o  tome hotelu i njegovom vlasniku koji je  bio više od najvećeg “balkanskog narko bos-a i čovjek sa crne amričke liste”, čudila me Fahrina posjeta.Dakle,lično  Naser Keljemendi, čije sam slike gledao u albumima MUP-a i SDB-a, gdje sam dugo radio i gdje sam i saznao da je Keljmendi okarakterisan kao “bezbjedonosno interesantno lice sklono najtežim oblicima izvršenja krivičnih djela”, ali i čovjek sa najgorom mogućom biografijom, je nama danas bio domaćin.

Bio sam iznenadjen, od kuda “bosanski graditelj i čovjek vizija i novi gazi Husref – beg”, kako su mediji u Sarajevu častili Radončića,  na sastanku sa Naserom Keljemendijem.

Kada smo došli pred hotel “kaza grande”, obzirom na sve karakteristike koje prate njegovog  poslovnog partnera Nasera Keljemendija, ostavio sam auto na parkingu i sa kompletnom opremom profesionalnog pratioca pošao da udjem, odmah iza Fahre…Na samom ulazu mi se Radončić obratio riječima: “Cile, ostani kod auta, nema potrebe da me ovdje pokrivaš. Ovo su moji prijatelji, moj svijet i  ja sam ovdje najsigurniji”.

Vidio sam kad se izljubio sa Keljemendijem, odmah,tu u hodniku hotela…

Vratio sam se kod automobila i čekao Radončića puna 4 sata.

I poslije toga sam po nalogu Rdončića odlazio kod Keljemndija…

Jedne prilike mi je rekao da odem u “Kaza grande” kod Nasera i preuzmem blindiranog dzipa “grand čirokija” i dovezem ga u “randon plazu”.

Otišao sam taksijem do hotela  gdje me je dočekalo lice po imenu Agim Voša koji je, kako sam vidio, bio Naserov  vozač i lični pratioc. Isti mi je predao ključeve od dzipa kojeg sam poslije dovezao u sjedište uprave “avaz roto presa” i u kojem sam u narednom periodu vozio Keljemendijevog poslovnog partnera i prijatelja, a moga tadašnjeg šefa, Fahru, koji je, i pored dzipa, u svom voznom parku imao i 2 “audija a 8”, od kojih je jedan bio blindiran i služio je šefu…

Od Radončićevog starog vozača Izeta Lukovca sam saznao da se Fahro često susreće sa Keljemndijem i da od njega često dobija poklone vrijedne stotinama hiljada maraka.Sastajali su se po njegovom hotelu,  “radon plazi”,  u “kuglani”,  u kabinetu na 10 spratu, u rotirajućem restoranu na 15 spratu “plava prizma”…

Naser Keljemendi bi najčećešće dolazio u hotel u “randon plaza” sa Radončićevim prijateljem Ekremom Lekićem za kojeg mi je rekao da je nejgov prijatelj iz mladosti i da su zajedno studirali, da je i on novinar, ali i da je Ekrem šef neorganizovane mafije, a za sebe je rekao da je je  šef organizovane mafije…

Sa Naserom Keljemendijem i Ekremom Lekićem, Fahro bi često odlazio iz hotela “radon plaza” njihovim autom i vraćao se u upravnu zgradu nakon nekoliko sati, nejavljajući se ličnom obezbjedjenju .

Fahru i Ekrema sam često i sam vozio kod Keljemendija u hotel “kasa grande”.Sa Naserom su se sastajali i u “klubu valter” cije je vlasnik bio Ekrem i njegov brat Ešref Lekic.Odlazili su i u Ustikolinu na ručak u vilu vlasnistvu Senada Šaje koji je takodjer bio dio ekipe koja se svakodnevno družila sa Radončićem u njeogvom hotelu i drugim ugostiteljskim objektima kao sto su restoran “image”, “restoran brajlovic”, “restoran vila del korso”,  kod “kibeta” i u “parku prinčeva”.

U autu bi često,  pored Ekrema i Fahre, Šaje i Selvera Lekica, sjedala i  Radonciceva kuma i tadašnja Radončićeva savjetnica, urednica na njegovoj “tv alfi”, prevodilac, Šejla Jugo.

Početkom 2007-e godine, tačnije krajem mjeseca aprila, ubijen je Radončićev kum Selver Lekić, u ugostiteljskom objektu “oskar“.

Nakon Selverovog ubistva, gore pomenut grupa, a najvise Ekrem Lekic, glavnog krivca traži u ratnom komandatu Ramizu Ćeli za kojeg je Fahro, u svojim telefonskim i medjusobnim razgovorima sa Lekićem, ali i Naseom Keljemendijem, zvao “ometač- presretač”.

ramiz-delalic-1336647991-160120

Ratni komandant Ramiz Delalić Ćelo:Radončić ga zvao “ometač-presretač”

Kako je vrijeme odmicalo Ekrem Lekic je najviše insistirao kod Radončića i Nasera da se ubije Ramiz Ćelo, doslovno im govoreći :”nemože Selver ležati pod zemljom a ovaj hodati i planirati, moćda, da ubije i jednog od nas”.

I tako su svakodnevno, u automobilu, počele indirektne pripreme i dogovaranja i prijedlozi, kako i na koji način ubiti Ramiza Ćelu.

Fahro je tom prilikom, na uzastopna insistiranja, znao reci: „polako nije to uzeti ovcu sa pestera, zaklati je i pojesti. Pusti ga meni, to treba uvezati sa policijom i novinom, tužiocima. Biće on uspavan“ .

Radončić je osjećao neopisiv strah od Ramiza Ćele koji meni nikad nije bio jasan, obzirom da Ćelo nikada nije prijetio niti išao prema Radončiću koji je bio štićen. Nije prijetio, nije davao nikakve poruke niti znakove da će napasti na njegov život i tijelo ili ga ugroziti u bilo kom smislu.

U cilju što efikasnije zaštite Fahre i izradi bezbjedonosne procjene u pravcu Ramiza Delalića Ćele kojeg sam poznavao i čije sam osobine poznavao,naravno, radeći u službi “db-a”, naređeno nam je da se dodatno pojačamo. Ćelo je bio odlučan, hrabar i nezaustavljiv. Pitao sam Radončićevog starijeg vozača Izeta Lukovca da li je Ramiz  u proteklom periodu, prije mog doslaska, imao bilo kakve sukobe sa Fahrom…Izet Lukovac mi je rekao  da nikad uživo, niti u blizni Fahre, nije vidio Ramiza Ćelu i ne zna da je Delalić u bilo kakvom sukobu sa Fahrom.Ono što je on znao je to da je Radončićeva sipruga Azra živjela sa Ramizom Ćelom prije udaje za Fahru. “To je jedino zbog čega bi Fahro bio ljut na Delalića”,govorio mi je Izet.

U medjuvremenu, početkom mjeseca juna, Fahro Radončić upošljava u “avaz roto pres” Belmu Lekić, udovicu svog kuma Selvera na poslove lične skeretarice s kojom ja, kao njegov lični vozač, provodim više vremena u kabinetu.Ubrzo  počinje i naša ljubavna, emotivna, veza…

Za vrijeme emotivnog druženja sa Belmom Lekic, ista mi je pričala da je njen muž Selver, kojeg sam ja poznavao i s kojim sam bio u dobrim odnosima, radio dosta prljavih poslova za Fahra.Tako mu je Radončić dao 25. 000 maraka da baci bombu na kuću Hilme Selimovića, vlasnika Sarajevske pivare, što je on uradio i od tih para su kupili novog “audija”.

Fahro je nudio Selveru veliki novac da ubije Hilmu Selmovića i plaćao ga da  zastršuje i puca oko Ramiza Ćele i baca bombe u objekte gdje ovaj zalazi što je Selver  i radio. Takđe me Belma upozorila da je njen muž Selver bio narko diler i da je, skupa sa Ekremom Lekićem, radio sa drogm.Fahro ih je plaćao i davao novac…

Po njenoj priči drogu su uvozili iz Turske, preko nekog njihovog rodjaka, a sve je bilo pod krinkom uvoz tekstila sa nekim kamionima za koje je ona pričala da ih je kasnije Selver spaljivao.

Belma mi je kazala da se heroin prerađuje i pakuje u skaladištu u prodavnici za izradu konfekcije, koja se nalazila negdje u “vrbovskoj ulici”, na Aneksu ,čije je vlansik bio neki Mirso iz Sandzaka…

Na sastanku u “radon palzi” na 15 spratu u rotirajućem restoranu na kojem su prisustovali Naser, Fahro, Ekrem, Šejla, Senad Šaja, ja, kao pratilac,glavna tema je bio Delalic, čije se ime vise puta spominjalo… Najglasniji je bio Ekrem koji je izričito rekao “da se sa njim više ne može”, insistirajuci da se on ubije…

Nakon likvidacije Ramiza Ćele tog jutra ja sam dovezao Radončića u kabinet gdje ga je čekala Šejla Jugo i moja tadašnja švalerka Belma.

Pirlikom ulaska u kabinet, Radončić se obratio Belmi riječima: “jesi vidjela kako mu tata jeba majku? Jesam ti rekao šta će biti“!

Nakon izvjesnog vremena u kabinet je došao Ekrem Lekić koji se zadržao izvjesno vrijeme i onda sa Fahrom sišao do vozila kojim smo krenuli prema gradilištu, odnosno, “avaz tvist tauer”, koji je tada bio u izgradnji.

U automobilu Ekrem je bio jako uznemiren i preplašen.Drhtao je od straha.Radončić se u jednom momentu okrenuo prema njemu i rekao mu: “braco, jesam ti rekao da ću ga uspovati”.

On je smirivao Ekrema Lekića, pozivao ga da se obuzda… Šejli Jugo je podvukao da slučaj Ramiza Ćele, kroz “dnevni avaz”, prodje, kao svaki “nemili dogadjaj” i da se “ne talasa, da skrene novinarima pažnju da u novinarskom klubu i po ugostiteljskim objektima “avaza” izbjegavaju temu o Delaićevom ubistvu...”.

Ekrem je i dalje bio sav isprepadan i zamolio je Šejlu da ode i da nazove nekog u “mup-u” da “provjeri da li se njegovo ime spominje u kontekstu ubistva Ramiza Delalića Ćele”.

Radončić je sugerisao da Šejla koristi taksi prilikom odlaska u policiju.

Iste noći sam se vidio sa Belmom u čijem stanu sam proveo noć u ulici “vrazova”, gdje sam je dovezao sa proslave Ramizovog ubistva koje je Fahro organizovao na rotirajućem restoranu i koja mi je rekla  da su na pomenutom slavlju priustovali Fahro, Ekrem i Ešref Lekić, novinarke Indira Ćatić, Edina latif,  Borjana Mumin, Šaja i druge ličnosti i novinarke…Belma mi je rekla da su joj se Radončic i Ekrem Lekic pohvalili da su odradili Ramiza i da mora ćutati o tome do kraja svog života…

Belma mi je takodjer ispirčala da je u noći kada je ubijen Taib Torlaković u restoranu “rojal” pozvana sva sarajevska krema i zestoki momci na proslavu rodjena sina odredjenog “paše”.

Jedino njen muž Selver, iako je za njega tvrdila da bude vidjen na slavlju, te noći ostaje u kući i na njeno čudjenje pitala ga je zašto on nije dole, kad je već pozvan i kad su svi dole. On joj je odgovorio: „ Rekao mi je Fahro i Ekrem da ne idem u “rojal” jer  će biti ubijen Taib i da me policija ne registruje“