Autor: Josip Šimić 

SARAJEVO – „Kantonalni sud u Sarajevu o Alisi Mutap: „Sud je stekao dojam, da Mutap Alisa ne iznosi cijelu istinu, da prikriva određene činjenice, da je nesigurna u ono što izjavljuje, ona zna što se dogodilo, ali to svjesno prikriva i ne želi da kaže, ona nema amneziju, a samo njezino držanje pred Sudom je bilo popraćeno nesigurnošću, nervozom…“

Prošlo je više od pola godine od oslobađajuće presude na Kantonalnom sudu u Sarajevu, u predmetu „Dženan Memić“ Ljubi i Bekriji Seferoviću, kojom su isti oslobođeni od optužbi za smrt Dženana Memića, a Alisa Mutap i dalje šuti, iako je utvrđeno, ne samo, da nema amneziju, već da je na nesumnjiv način na Sudu prilikom svoga svjedočenja lagala, svjesno prikrivala određene činjenice i da na Sudu nije iznosila cijelu istinu.

Krenimo redom!

Vezano za povrede Alise Mutap, Kantonalni sud u Sarajevu nesporno je utvrdio, da je ista zadobila lake tjelesne povrede u predjelu glave u vidu nagnječine rane tjemenog dijela s lijeve strane, istezanje vratnih mišića, te nagnječinu u predjelu tijela, a što je Sud i utvrdio uvidom u medicinsku dokumentaciju na ime Mutap Alisa, a koju je Sud cijenio kao stručnu i objektivnu. Također, u tijeku postupka nesporno je utvrđena činjenica, da su Alisa Mutap i preminuli Dženan Memić u večernjim satima, kada su nastale navedene povrede ovih lica, isti nalazili u ulici Velika Aleja, a što proizlazi iz same izjave Alise Mutap, koja je saslušana na Kantonalnom sudu u Sarajevu i koja je tom prilikom izjavila, da ju je kritičnog dana njezin momak Dženan Memić zvao više puta, da se vide na što je ona i pristala, da se dogovorila sa njim, da se vide kod MUP-a na Ilidži u 9 sati, da je sjela u njegov auto, da su otišli do Vidikovca, gdje je bilo puno ljudi pa nisu mogli da sjednu, nakon čega joj je Dženan Memić predložio, da odu prošetati Velikom Alejom na što se ona složila, te su nakon dolaska parkirali u blizini Gaza Grandea, da nije bilo nikoga, da je noć bila mirna, da su izašli iz automobila, krenuli polako prema Velikoj Aleji.

U odnosu na gore navedeno, Sud je jedino i samo u ovom dijelu u kojem je Alisa Mutap navela mjesto na kojem su se nalazili u inkriminiranom vremenu prihvatio iskaz iste kao točan i istinit, koji iskaz i činjenicu potvrđuje i iskaz svjedoka Džafera Hrvata i Nebojše Veljovića, pripadnika DKPT-a BiH, koji su se kritične noći negdje oko 22:35 sati kretali vozilom s rezidencije Saudijske Arabije, koja se nalazi pored baze SFOR-a prema Velikoj Aleji na rezidenciju Rusije, da kada su prošli Kaza Grande primjetili su djevojku, koja ih je zaustavljala i mahala, a gdje je ležao i preminuli Memić Dženan.

Na Sudu je Alisa Mutap ipak lagala!

Elmira Karahasanović, koja je šefica odjela za biološka vještačenja u Federalnoj upravi policije utvrdila je, da tragovi krvi nisu izuzeti kako je trebalo, jer nedostaje trag između traga 7 i 8, te da Alisina majica nije izuzeta i dostavljena na vještačenje, dok tragovi krvi na Alisinoj jakni jasno ukazuju, da je od udarca pa nadalje bila u uspravnom položaju, što nesumnjivo govori, da je Alisa Mutap lagala, da je bila u nesvjesti, nego je zapravo cijelo vrijeme hodala.Alisa Mutap je tako bezočno i hladnokrvno lagala, kada je 10. 02. 2016. godine izjavila, da je „pogledala u Dženana i izgubila svijest i došla svijesti u hitnoj pomoći“, dok su upravo na glavnom pretresu 02. 11. 2016. godine pripadnici Direkcije za koordinaciju policijskih tijela u BiH, decidno izjavili, da je „Alisa Mutap cijelo vrijeme bila svjesna, komunikativna, da je ponudila sve podatke o sebi i da je u rukama držala i svoj i Dženanov mobitel“.

Ovo su dvije dijametralno suprotne izjave. Pred Sudom je Alisa Mutap izjavila, da je „samo pogledala u Dženana i da se od tada ničega ne sjeća“. Ovakvo bezočno laganje dokaz je Alisine hladnokrvnosti!

Dženan Memić nije zadobio povrede na način opisane u optužnici Tužiteljstva KS!

Alisa Mutap je pred Sudom izjavila, da je došla u Veliku Aleju sa Dženanom Memićem, da su parkirali u blizini Kaza Grandea, da nije bilo nikoga, da je noć bila mirna, da su izašli iz automobila, krenuli polako prema Velikoj Aleji, da je ona šetala sa svoje desne strane, a on je išao uz nju njezinom lijevom stranom i da su se dodirivali ramenima, te da je u jednom momentu pred kraj hotela Kaza Grande željela nešto da ga pita i okrenula se prema njemu, tada je on trznuo glavom prema njoj i ničega se više ne sjeća, da je sutradan razgovarala sa roditeljima i da su joj oni rekli, da je davala izjavu u policiji i rekla da ih je udarilo auto zelene boje, da se sjetila jedne scene, dva dana nakon događaja, a to je, da je iz ležećeg položaja vidjela vozilo tamnozelene boje, osobu koja je bila kao prljava, razbarušena kosa i nakon toga se sjetila, da je vidjela kako se vozilo to udaljava.

U odnosu na gore navedeno, Sud je prihvatio iskaz Mutap Alise samo u dijelu, gdje su se nalazili, momenat dolaska u Veliku Aleju na Ilidži, kao i dio izjave, da su šetali, a koje činjenice su utvrđene i potkrepljene ostalim navedenim i provedenim dokazima, dakle, Sud je prihvatio njezin iskaz, sve do momenta kritičnog dešavanja, gdje ista navodi, „da je u jednom momentu pred kraj hotela Kaza Grande željela nešto da ga pita i okrenula se prema njemu, tada je on trznuo glavom prema njoj i ničega se više ne sjećada je sutradan razgovarala sa roditeljima i da su joj oni rekli, da je davala izjavu u policiji i rekla da ih je udarilo auto zelene boje, da se sjetila jedne scene, dva dana nakon događaja, a to je, da je iz ležećeg položaja vidjela vozilo tamnozelene boje, osobu koja je bila kao prljava, razbarušena kosa i nakon toga se sjetila, da je vidjela kako se vozilo to udaljava“ – OVAJ DIO ISKAZA SUD JE CIJENIO KAO NEUVJERLJIV, KONFUZAN.

Alisa Mutap zna istinu, ali šuti!

Kantonalni sud u Sarajevu je tijekom saslušanja Alise Mutap stekao dojam, da ista ne iznosi cijelu istinu, da prikriva određene činjenice, da je nesigurna u ono što izjavljuje, te stoga Sud nije ni poklonio vjeru iskazu Mutap Alise posebno, kada se dovede u vezu sa ostalim provedenim dokazima. Sud se prilikom ocjene iskaza Alise Mutap vodio i iskazima, kao i nalazu i mišljenju vještaka neuropsihijatra Abdulaha Kučukalića, koji je radio timsko vještačenje zajedno sa prof. dr. Almom Bravo i psihologom Elvedinom Dervović.

Vještak je prilikom saslušanja izjavio, da je na osnovu medicinske dokumentacije, koju je imao prilikom izrade utvrdio, da Alisa Mutap boluje od epilepsije tipa „apsansa“ još iz perioda djetinjstva, da se još uvijek liječi, da je kritičnog događaja Mutap Alisa bila povrijeđena, te da su te povrede registrirane u medicinskoj dokumentaciji KCUS-a i postavljena je dijagnoza nagnječenje glave, istezanje vrata i nagnječenje tijela, a što sve predstavlja lake tjelesne povrede. Vještak je nadalje izjavio, da je u tijeku pregleda urađen CT mozga, koji je bio uredan, kao i ultrazvuk unutarnjih organa, koji je urađen i bio je u granicama normale.

U tom nalazu od 09. 02., je ljekar također napisao, da je Alisa Mutap bila svjesna prilikom pregleda, orjentirana, komunikativna, adekvatno odgovara na postavljena pitanja, što onda po mišljenju vještaka isključuje mogućnost, da ta registrovana povreda kod Mutap Alise, koju je imala na glavi može uticati na pojavu amnezije, dakle, vještak je isključio amneziju, a što je ovakav nalaz, Sud prihvatio kao objektivan, stručan i u skladu sa strukom.

Po pitanju psihičkih tegoba/simptoma, vještak je na Sudu pak objasnio, da postoji čitav niz psihičkih tegoba, koje je Alisa Mutap ispoljavala nakon stresnog događaja, traumatskog događaja, radilo se o vrlo bolnim traumatskim sjećanjima, koja kod svake osobe praktično izazivaju nelagodu, anksioznost, depresivnost, sumnjičavost, što je sve registrirano na ime Mutap Alisa i na kliničkom planu i putem testova koje je uradila psiholog, što je bilo naravno i za Sud logično, da osoba nakon traumatičnog događaja ispoljava prethodno navedene psihičke tegobe.

Međutim, vještak je pred Sudom naveo, da je isti zajedno sa svojim timom razmatrao, da li ti posttraumatski stresni događaji mogu uticati na neku pojavu amnezije, i zaključili su, da bez obzira, što su oni bili intezivni i snažni, jaki, što je osoba mogla koristiti neke psihološke mehanizme obrane potiskivanja, pa potiskivati te bolne neprijatne događaje u nesvjesni dio psihe, to bi moglo rezultirati eventualnom nekom parcijalnom amnezijom, ali jedna totalna amnezija, koja je bila prisutna ne bi mogla biti vjerodostojna na osnovu ovoga psihološkog mehanizma, da je u ovom slučaju moguće, da je imala neke fragmente gubitka sjećanja, ALI NE i totalnu amneziju, da u ovom slučaju, kada neka osoba doživi jaku traumu, koja je i kontinuirana i bolna i nepodnošljiva za ličnost, ona želi da sačuva svoj integritet, ali to normalno na normalan način svjesno ne može uraditi, e onda koristi mehanizam potiskivanja, da je to obrambeni mehanizam s kojim se ta neprijatna bolna sjećanja potiskuju u nesvjesni dio psihe i ona i na taj način se isključuje sjećanje na te događaje, što se može desiti u slučajevima, kao što je ovaj nakon traume.

Međutim, ali to su fragmentalna nesjećanja, koja se brzo vraćaju i u konkretnom slučaju Alise Mutap, NE MOŽE se govoriti isključivo, da se radilo o psihogenoj amneziji, zato što se radi o retograrnoj amneziji za jedan period, koja ne može biti prouzrokavana toliko psihičkom traumom, kao što je ovaj.

Iz ovakve konstatacije vještaka, Sudu je bilo jasno, da Mutap Alisa nije imala povrede, koje bi mogle izazvati totalnu amneziju, niti je ovaj traumatičan događaj isto mogao izazvati, nadalje, vještak je naveo, da je Alisa Mutap mogla imati fragmentne gubitke sjećanja, ali ne i totalnu amneziju, ali da bi se takva fragmentalna nesjećanja brzo vratila, što po ocjeni Kantonalnog suda u Sarajevu dovodi do zaključka, da „Alisa Mutap zna što se desilo, ali to svjesno prikriva“!

Nalaz vještaka Jasminke Đelilović Vranić i Azre Alajbegović za Sud neprihvatljivi i nelogični!

„Kantonalnom tužiteljstvu Sarajevo je trebala amnezija. Oni su izmislili amneziju, jer Alisa nema amneziju“ – izjavljivao je od samoga početka Muriz Memić, otac ubijenog Dženana Memića.

Naime, u krivičnom predmetu „Dženan Memić“ rađeno je i timsko vještačenje Alise Mutap, po vještacima Jasminki Đelilović Vranić, Azri Alajbegović i Savić Žarku. Kantonalni sud u Sarajevo njihove nalaze je ocjenio kao nelogične i neprihvatljive. Sud nije prihvatio ovaj nalaz pod točkom 4 i 5 iz slijedećih razloga:

Vještakinja Jasminka Đelilović Vranić je navela, da su tokom pregleda utvrdili, da se ista istinski nastoji prisjetiti svih detalja događaja, a poslije povrede glave postoji amnezija i praznine u sjećanju popunjavanja sa nesigurnim sjećanjima, odnosno konfabulacija, dalje je izjavila, da na CT snimku se ne vidi potres mozga, da je amnezija usljed potresa mozga, da je potres mozga inače karakterističan sa amnezijom anterogradnom i retogradnom, da se u ovome slučaju radi o teškoj povredi mozga zato što uključuje retrogradnu i antereogradnu amneziju, te da ona smatra, da postoji mogućnost vraćanja sjećanja, te da je intenzitet traumatskog događaja koji je preživjela Mutap Alisa zajedno sa povredom koja se desila jedan od uzroka toliko intezivne retrogradne amnezije, koja u ovom slučaju traje duže od 24 sata s jedne strane, s druge strane, da je neadekvatan oporavak poslije komocije mozga koji zahtjeva fizičku i psihičku relaksaciju, nadalje je vještakinja izjavila, da je potres mozga funkcionalna dijagnoza i ne može se verificirati danas dostupnim dijagnostičkim metodama.

Te je dalje nastavila vještakinja, da se u ovom slučaju radilo o povredi parijetoopsipitalno zatupljeno predmetom oruđem, što je imalo za posljedicu povredu mekotkivnih struktura poglavine bez frakture koštanog sistema, a kao posljedica povrede mekotkivnih struktura imamo hematom, koji je verificiran sa mjehurićima zraka, koji su se tu našli zbog povrede poglavine i gdje postoji i danas ožiljna rana na poglavini Mutap Alise.

Prethodno navedeno objašnjenje vještaka Jasminke Đelilović Vranić, Azre Alajbegović i dr., za SUD NIJE PRIHVATLJIVO NI LOGIČNO, obzirom, da ni jedan nalaz Mutap Alise nije pokazao potres mozga, pa ostaje nejasno na temelju čega ovi vještaci izvlače zaključak da je Mutap Alisa imala potres mozga, a to čak još više, jer je vještak dr. Kučukalić na logičan i stručan način objasnio Sudu, da Mutap Alisa nije imala takve povrede glave pa samim time ni potres mozga, koje bi mogle izazvati amneziju kod iste, a ovo je potvrdio i vještak medicinske struke dr. Željko Karan, koji je sačinio svoj nalaz i mišljenje o povredama Mutap Alise, te izjavio, da podatak o nesjećanju događaja, povraćanju itd., može ukazati na postojanje potresa mozga, jer osobe koje imaju amneziju za neki događaj koje osjećaju mučninu, nagon na povraćanje ili su povraćale…, takvi simptomi mogu ukazati na postojanje potresa mozga – ono što se zove prolazno funkcionalno oštećenje centralnog nervnog sistema, ali da u raspoloživim medicinskim dokumentima na ime Mutap Alisa nema neurološkog nalaza, kojim bi objektivno bio potvrđen potres mozga iz razloga što svi ti simptomi mogu biti kao posljedica bilo čega, npr. kad je osoba u alkoholiziranom stanju također se ne sjeća šta je bilo, osobe pod uticajem droga i raznih supstanci imaju gotovo iste simptome, kao što su simptomi potresa mozga.

Da bi dijagnoza potresa mozga bila prihvatljiva sa forenzičkog aspekta mora postojati objektivni neurološki nalaz i da onda kada neurolog kaže zjenice sa horizontalnim nistadmusom sužene, da tromo reagiraju na svjetlost.., ona doktori znaju, da je tu postojalo tranzitorno oštećenje funkcije centralnog nervnog sistema u ovom slučaju može biti potres mozga, ali sa forenzičkog aspekta dijagnoza potresa mozga nije prihvatljiva po vještaku Karanu, te obzirom da su vještak Karan i Kučukalić iznijeli mišljenje, da do potresa mozga kod Mutap Alise nije ni moglo doći, da Alisa Mutap nije imala povrede mozga koje bi izazvale totalnu amneziju, Sud nije prihvatio točke 4 i 5 nalaza vještačenja Jasminke Đelilović Vranić, koja je radila sa timom vještaka.

Zaključak Kantonalnog suda u Sarajevu o svjedočenju Alise Mutap!

Sud nije prihvatio iskaz Mutap Alise iz razloga, da je nesporna činjenica, koju je Sud utvrdio po nalazu vještaka dr. Kučukalića, da Alisa Mutap nema amneziju i da ako ju je i imala kratkotrajnu fragmentiranu amneziju, da bi se kod takve amnezije sjećanja brzo vratila, ovu činjenicu je dodatno potvrdilo i mišljenje istog vještaka, koji je izjavio, da Alisa Mutap nije imala takve povrede mozga, koje bi izazvale amneziju, što je potvrdio i vještak Karan, te medicinska dokumentacija na ime Mutap Alise u kojoj je vidljivo, da ista nema povrede mozga, kao i tvrdnja vještaka, da trauma koju je doživjela nije mogla izazvati trajnu amneziju.

„Sud na osnovu svega navedenog nije mogao prihvatiti iskaz svjedoka Mutap Alise, jer je očito, da ista zna što se zaista dogodilo, ali da to ne želi da kaže, samo njezino držanje pred Sudom je bilo popraćeno nesigurnošću, nervozom, te je u konačnici prihvaćen samo dio njezinog iskaza u kojem je izjavila, da se nalazila skupa sa preminulim u ulici Velika Aleja, jer je to nesporna činjenica, koju su potvrdili svjedoci Hrvat Džafer i Nebojša Veljović“ – zaključuje Sud.

dzezar/Josip Šimić