Aktuelne nacionalističke vlasti nas iz dana u dan,naravno, klasičnim mafijaškim metodama bezočno pljačkaju,zadužuju i sračunato fašiziraju kako bi sve to izgledalo “za narod i u ime naroda”.Ništa dakle ne prepuštaju slučaju.Spremne su očito na sve samo da zadrže vlast jer vlast znači moć a moć znači gomile novca u njihovim džepovima.Očito je da je vrlo burno vremensko razdoblje pred svima  nama, a što će se sve izdogađati u preostalih osamnaest mjeseci njihove pljačkaške i fašistiočke vlasti, teško je i predvidjeti.

Sigurno je samo da se naši nacionalni lideri,da im ne spominjem pasja imena,ništa više ne mogu dogovoriti niti ništa dobrog donijeti  narodima koje predstavljaju, osim,naravno,straha za vlastitu egzistenciju i vješto izrežiranog straha od onog drugog i trećeg koji “ne miruje, nego smišlja potajni plan da nas uništi”.

Pripremio:Tahir Pervan

Znam da su se odavno distancirali od ljudi koji su ih izabrali i postali su svrha sami sebi,svojim obiteljima,kumovima,prijateljima i stranačkim poslušnicima koji uglavnom svega imaju samo obraza nemaju. Prepuno je kriminala,nepotizma,korupcije,sukoba interesa u njihovom načinu vladanja.Zađite u sve državne institucije,preduzeća,upravne i nadzorne odbore,agencije, finansijske fondove i razna,najčešće izmišljena povjereništva za pljačkanje, i uvjerićete se sami koliki su tragovi kriminala na čijoj uvjerljivosti i organizaciji bi im pozavidila i sama “coza nostra”.Uglavnom,pljačka i kriminal je njihov prepoznatljivi stil vladanja o kojem će se narednih pedeset godina građani  pitati: “pa ljudi moji jeli to moguće”?

Čović,Dodik,Izetbegović,Radončić,Ivanić,da ih ne nabrajam dalje, se ni o čemu normalnom ne mogu dogovoriti osim u spašavanju njihovih pozicija i kredita MMF-a kojima začepljaju rupe u budžetima.Pardon,I prema svojim kritičarima takođe nastupaju združeno i putem svojih podaničkih medija,združenim snagama, “rafalaju”,osuđuju,kunu,sudski progone i stavljaju na stub srama. Na svu sreću još nisu počeli pucati iz oružja ali su vrlo ubojiti i efikasni  da svakog svoga političkog protivnika u startu obezglave a one beskarakterne olako kupe prljavim novcem.Dakle,klasično tlačenje  argumentom sile a ne silom argumenata.

Vidi se iz aviina da ih trend iseljavanja i odlaska najproduktivnijeg dijela stanovništva ne zanima,boli ih đon što se on pojačava i što svakog dana iz ove zemlje ode bar stotinu mladih i perspektivnih ljudi. Oni i dalje po teledirigovanim televizijama pričaju o nekakvoj zaštiti svoga naroda,odnosno nacionalnog interesa koji s realnošću nema nikakve veze. Postavlja se pitanje  kako narod zaštititi od tih naših fašista i njihovih mafijaških metoda pljačkanja i fašiziranja građana ove napaćene zemlje.Neko bi pesimističan kazao  nikako.Doveli su državu,kako mi to reče danas  moj kolega Šagolj, u stanje da se broj umirovljenika skoro izjednačio s brojem uposlenika, a da se mortalitet  približio natalitetu.

Uz to,kaže on dalje, ‘armija’ nezaposlenih na zavodima za zapošljavanje sve više  se približava broju uposlenih u realnom sektoru. A oni, naši vajni vladari opsjednuti skupocjenim automobilima, luksuznim uredima, kabinetskim osobljem, nesrazmjerno visokim plaćama i drugim beneficijama i ne vide nedaće građana. Tu je i ‘vojska’ izmišljenih savjetnika i profesionalnih zastupnika, većina nehljebovića, koji su profesionalni samo u dizanju ruku na mig svoga stranačkoga šefa, a do te su mjere istančali sluh da čak i od njega ponekad bolje znaju njegovo mišljenje i unaprijed mu se pokoravaju. Jedino u tome pogriješiti neće, a sve drugo je njihov grijeh jer nezasluženo primaju profesionalne visoke zastupničke plaće. Među njima je, dakle, najveći broj ćutologa, te umjesto glasa, oni se, valjda, dogovaraju mimikom.

Iako zemlja grca u dogovima, nitko od odgovornih i ne pomišlja na racionalizaciju državne uprave koja je preglomazna i krajnje neučinkovita. Dapače, i dalje se izmišljaju radna mjesta za uhljebljenje podobnih. Otvoreno se postavlja i pitanje opravdanosti postojanja dužnosnika predsjednika i dva dopredsjednika Federacije BiH. Kakva je njihova učinkovitost i čemu su doprinijeli? Zna se samo da uz visoke plaće i druge privilegije imaju i visok proračun i da sredstva doniraju organizacijama naklonjenim njihovim političkim strankama. Zamjenik predsjednika FBiH Milan Dunović bar ponekad podnese zahtjev Ustavnom sudu za ocjenu ustavnosti nekog dokumenta koji Vlada FBiH mimo znanja javnosti pokušava provući na štetu građana, dok predsjednik Marinko Čavara i Meliha Mahmutbegović, druga njegova zamjenica, djeluju kao da su bez ikakvih obveza i, koliko je javnosti poznato, tako se i ponašaju.

Uz to, sigurno je samo da će i predstojeći dani vladavine aktualnih političkih struktura biti obilježeni neviđenim političkim cirkusom. Ustvari, na sceni i jesu svojevrsni politički cirkusanti koji nam svakodnevno priređuju iznenađenja. Svojevrsni politički cirkus najčešće gledamo u federalnom i državnom parlamentu BiH, a u posljednje vrijeme se u kontinuitetu odvija između koalicijskih partnera, Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića, predsjednika SDA i SBB. A najeklatantniji primjer političkog cirkusa odvio se nedavno u pokretanju revizije presude protiv Srbije čiji su akteri Bakir Izetbegović i Sakib Softić. Iako se znalo da je Softiću, bivšem agentu po tom pitanju istekao mandat, Izetbegović je to krio od javnosti što je odbačeno po žurnom postupku uz neviđeni debakl.

Ovim putem se ispričavam pravim cirkusantima koji su uvježbana profesionalna družina i revnosni na javnoj sceni gdje za gledateljstvo odgovorno izvršavaju zadatke, dok su, za razliku od njih, pojedini politički cirkusanti neodgovorni i neuvježbani za posao koji im je povjeren, a iznad svega nezainteresirani i, stiče se dojam, nesvjesni povjerene im odgovornosti, jer za njih važi pravilo nekažnjivosti. Promatrajući ih onako sa strane oni se ponašaju kao pobjednici u svome ‘jatu’ koji na sve moguće načine i dalje žele dijeliti narode u čemu su i uspjeli segregacijom i getoizacijom, a strah koji među njima šire i dalje ih održava na vlasti. Iako među njima ima veliki broj ‘političkih pripravnika’ za teža i ozbiljna društvena pitanja i probleme, oni se itekako snalaze klimajući u kontinuitetu glavom svome stranačkome lideru. Njima odgovara napeto stanje i nisu za pomirenje. Oni su neprikosnoveni vladari, legalni i legitimni u svakom pogledu i krajnje neodgovorni prema narodu – svome poslodavcu, koji ih je birao.Riječ je o tipičnim političkim ekvilibrističarima koji najmanje vode računa o društvenom interesu. Tranziciju i privatizaciju su proveli na način što su sva društvena bogatstva obezvrijedili, a potom privatizacijom pretvorili u svoje privatno vlasništvo ili stranačkih i rođačkih ortaka koje kontroliraju i na posredan ili neposredan način i od toga imaju dobit.

Sjetimo se samo razvrgavanja koalicije SDA Bakira Izetbegovića i Demokratske fronte Željka Komšića kad SDA sklapa koaliciju sa SBB-om Fahrudina Radončića i zagovaranja svebošnjačkog jedinstva. Dakle, do tada dva najljuća politička protivnika preko noći postaju, ispostavilo se samo deklarativno, strateški politički partneri, javno istupajući da će mijenjati svoja politička opredjeljenja uz obećanja ‘svome narodu’ bolju i svijetliju budućnost. Do te su mjere na političkoj sceni djelovali uvjerljivo zagovarajući tako konstruktivne političko-gospodarske projekte koji će biti do te mjere učinkoviti ne samo da više nitko od bh građana neće imati potrebu tražiti uposlenje izvan granica naše države nego da će se i veliki broj naših građana iz dijaspore vraćati i živjeti u blagostanju koje će im oni omogućiti. Međutim, politička ljubav bošnjačkog dvojca trajala je vrlo kratko i umjesto obećanog blagostanja svakodnevno slušamo njihove međusobne optužbe takvih razmjera da bi u svakoj normalnoj državi tužiteljstva u kontinuitetu reagirala kroz istrage, jer su u pitanju optužbe na koje se ne smije prešućivati.  A optužbe se odnose na zlodjela političke mafije kroz politička ubojstva neistomišljenika koja Radončić spočitava SDA-u i njegovoj bratiji.

S druge strane i protiv Radončića se vodi sudski proces što on javnosti želi predstaviti kao spregu politike SDA Bakira Izetbegovića i pravosuđa kako bi ga eliminirali s političkog ringa.

I dok u bošnjačkom korpusu oporba svakim danom postaje sve jača oštro se suprotstavljajući SDA čije redove napuštaju i njezini, do jučer, lojalni zastupnici suprotstavljajući se njezinom lideru Izetbegoviću zbog nepotizma i samovolje, a u Republici Srpskoj Savez za promjene steže obruč oko vladajućeg SNSD-a Milorada Dodika i njegovih koalicijskih partnera, u hrvatskom korpusu skoro da i nema oporbe. Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH ih je vješto ukrotio kroz Hrvatski narodni sabor i faktički do javnosti dopiru samo reakcije i vapaji dr. Diane Zelenike, zastupnice HDZ –a 1990  u Parlamentu BiH koja u kontinuitetu ukazuje na društvene devijacije i politički monopol vladajuće stranke.

Jedini političar u BiH koji je smogao hrabrosti probleme nazvati pravim imenom, po mojoj prosudbi, je Dragan Mektić, ministar sigurnosti u Vijeću ministara BiH. Samo zbog toga što je otvoren i konkretan na njegov račun su se redale insinuacija za insinuacijom. Krenuli su najprije od njegove diplome i kad se ispostavilo da je regularna onda su mu počeli spočitavati ometanje rada pravosuđa. Netočno. Prvi je prozvao Gorana Salihovića, bivšeg glavnog tužitelja Tužiteljstva BiH koji je nakon izvjesnog vremena zbog, kako navode, niza nezakonitosti suspendiran i protiv njega se vodi sudski postupak. Kamo sreće da je više političara kao što su ministar Dragan Mektić i zastupnica dr. Diana Zelenika.  Nažalost, na sceni su i dalje politički cirkusanti s jakim uporištem i nepoznatim rokom trajanja koje zadnjih nekoliko mjeseci jedino “trese groznica” pojave političkog pokreta Most21 i njegovog uistinu hrabrog lidera Amira Reke.

Napčomena autora:U pripremi ovoga teksta poslužio sam se stavovima moga kolege i prijatelja Ilije Šagolja