-12 C
Sarajevo
Srijeda, Januar 16, 2019
Zija Dizdarević/MAPE I MAP:Velikosrpstvo u obruču

Zija Dizdarević/MAPE I MAP:Velikosrpstvo u obruču

56

 

Kolumne

Foto: Radiosarajevo.ba/Zaboravni Dodik i put u NATO

 Zija Dizdarević

Zija Dizdarević

Mape i MAP: Velikosrpstvo u obruču

Odluka Savjeta ministara spoljnih poslova Sjeveroatlantskog pakta da Bosni i Hercegovini odobri aktivaciju MAP-a (Akcioni plan za članstvo u NATO savez) koincidira sa konstituisanjem Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH. Kompozicija većine u tom zakonodavnom organu i odnosi untar nje s opozicijom bitno će uticati i na sudbinu MAP-a.

Sudeći po izboru rukovodstva Predstavničkog doma, nanovo je uspostavljeno je partnertsvo etnokratskih stranaka – SDA, HDZ SNSD i njegove stranke pratilje iz RS-a. To ne djeluje ohrabrujuće, kao ni sramotno napuštanje sale dodikovaca prije intoniranja državne himne. A traje neizvjesnost oko formiranja domova naroda.

Tri su ključne tačke u državnoj vlasti za odnos prema NATO-u – Vijeće ministara BiH i ministarstvo odbrane unutar tog dijela izvršne vlast i Predsjedništvo BiH, kao prvonadležni organ za spoljnu politiku, međunarodne odnose i odbranu.

Legalitet – Članovi kolektivnog šefa države su se očitovali o odluci o MAP-u s omjerom 2:1. Šefik Džaferović i Željko Komšić ukazuju na zakonske obaveze prema NATO-u i odluke bh. Predsjedništva u vezi s tim. Član 84. Zakona o odbrani BiH glasi: «Parlamentarna skupština, Vijeće ministara, Predsjedništvo, te svi subjekti odbrane, u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provest će potrebne aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u NATO». U Strategiji vanjske politike BiH za period 2018-2023. stoji: «Nastavak provođenja aktivnosti u odnosu na NATO ostaje prioritet institucija Bosne i Hercegovine. Prioritetne aktivnosti biće prvenstveno usmjerene kao aktivaciji i provođenju MAP-a. Aktivacija MAP-a, za koju postoji širok politički konsenzus u Bosni i Hercegovini, omogućava da svi subjekti odbrane u Bosni i Hercegovini (u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti) nastave s provođenjem aktivnosti u odnosu na NATO, koje su utvrđene Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine».

Ignorant Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva BiH («Ljudi moji, je li to moguće?!» ne smatra to obavezujućim: «I RS je prije destak godina bila dio razgovora o priključenju, čak je u to vrijeme s NATO-om i Rusija razgovarala. Danas se geopoliitčka situacija potpuno promijenila. Mi smo jasno kazali svoj stav o NATO-u kroz politički konsenzus svih partija u RS-u. Nemamo druge politike osim politike Narodne skupštine i vladajuće strukture u RS-u. Ne znam šta je bila namjera da se sad to nešto ubrza, da li da se iskuša Bosna ili da se pokaže apsurdnost situacije u BiH», dodavši da je takav stav zauzet i zbog bombardovanja Srbije 1999. godine.

Amnezija – Jedna od brojnih impresivnih osobina Dodika je i ona – «Slabo pamtim, ali zato brzo zaboravljam». Naime, šest godina nakon pomenutog bomardovanja, Narodna skupština Republike Srpske je 18.03.2005. godine usvojila konsenzusom svih tada najvećih parlamentarnih stranaka u poziciji i opoziciji Deklaraciju o strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 63/2005). Deklaracija, uz ostalo, sadrži ova opredjeljenja: «Narodna skupština Republike Srpske pruža punu podršku ulasku Bosne i Hercegovine u “Partnerstvo za mir” i NATO savez (…) dodatne garancije bezbjednosti Bosne i Hercegovine trebaju predstavljati prijem u Partnerstvo za mir, kao i što brže uključivanje Bosne i Hercegovine u političko članstvo NATO saveza (…) daljim napretkom u izgradnji samoodrživog mira i demokratskog sistema, a i kao članica Partnerstva za mir i NATO, Bosna i Hercegovina će mijenjati karakter odnosa sa međunarodnim vojnim i bezbjednosnim snagama prisutnim na njenom tlu (…)», Zakon o odbrani, donesen 2005. potpisao je tadašnji presdjedavajući Predstavničkog doma
Parlamentarne skupštine BiH Nikola Špirić, visoki funkcioner SNSD-a.

Špirić je 2008, kao predsjedavajuči Vijeća ministara BiH, potpisao «Inicijativni dokument za intenzivirani dijalog između Bosne i Hercegovine i NATO-a». Predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović, izabran kao kandidat SNSD-a, potpisao je u Briselu 14. 12. 2006. Sporazum o pristupanju BiH Partnerstvu za mir. U junu 2009. Radmanovićev potpis je i na i formalnom zahtjevu BiH za Akcioni plan za članstvo u NATO (MAP).

I gle čuda. Nakon što je izabran za zamjenika predsjedavajuće novog saziva Predstavničkog doma bh. parlamenta, Radmanović se čudom čudi što je NATO aktivirao ono što je on tražio prije više od devet godina, kad je protiv toga jedan entitet. Treba uvesti kategoriju politička amnezija.

Okruženje – Ističući kao argument za promjenu stava spram NATO-a, pretenciozni Dodik stavlja sebe i «Srpsku» u ulogu važnih činilica «zbog potpuno promjenjene geopolitičke situacije». Susreti s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, uredna podrška Moskve ma šta uradio i pažnju koju prema njemu i RS-u pokazuje Kina gode njegovoj samodopadljivosti.

U biti su njegovi motivi prozaični – imati vanjsku zaštitu i mogućnost azila ako bi se desilo da se nađe pred ozbiljnim pravosudnim izazovom. Stranci koriste Dodika, ali i on koristi njih.

Da se geopolitička situacija promijenila jeste, ali Dodik razmišlja globalno a ne vidi lokalno. Vezujući međunarodni položaj RS-a uz Srbiju a ne za BiH, čiji je samo entitet, Dodik ne vidi dalje od svog nosa. Oko Srbije su članice NATO-a – Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Bugarska i Crna Gora. Makedonija je blizu da bude s njima. Na Kosovu SAD imaju važnu bazu, Albanija je pod njihovom kontrolom. Uostalom, NATO je i ovdje, poodavno. Dakle, Republika Srbija i Republika Srpska, pa i velikosrpstvo su u obruču.

Amerikanci – koji su unijeli Dodika na bh. političku scenu kao željenu demokratsku alternativu velikosrpskoj politici – od nedavno su ga stavili na «crnu listu». Ipak, ne odustaju od susreta s njim, uz diplomatski razložno obrazloženje da je to izraz poštovanja institucije Predsjedništva BiH. OK, ali Dodik ne poštuje instituciju kojoj je sad na čelu, kao ni BiH. Nema šta Dodik nije ružnog kazao o odlazećoj ambasadorici SAD Maureen Cormack, poslao je, blago rečeno, nepristojan odgovor američkom predsjedniku Donaldu Trumpu – ipak Cormack je bila u društvu prilikom njegovog susreta sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara Matthewom Palmerom. Dodik je, uz ostalo, rekao da je protiv članstva BiH u NATO i da nije političar koji će dramatično promijeniti mišljenje. Jah!

Odgovornost – Cijeneći da nova geopolitička situacije ide na ruku separtističkom cilju, Dodik, uz vanjsku podršku, inicirao je donošenje Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske, u Narodnoj Skupštini RS-a 18.10. 2017. U tom aktu je posebno važno pozivanje na specijalne i paralelne veze RS-a sa Srbijom, što omogućava Dejtonski sporazum. Na to se naslanja član 5. Rezolucije: «Republika Srpska je opredjeljena da svaki budući status koordiniše sa Republikom Srbijom kao potpisnicom Dejtonskog sporazuma. U skladu s tim Narodna skupština Republike Srpske donosi odluku o proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske u odnosu na postojeće vojne saveze do eventualnog raspisivanja referenduma u Republici Srpskoj na kome bi se donijela konačna odluka o tom pitanju».

U završnom članu se kaže: «Predhodno doneseni akti Narodne skupštine Republike Srpske koji se odnose na punopravno članstvo u vojnim savezima, prestaju da važe». Rezolucija je usvojena glasovima vladajuće većine na čelu sa SNSD. Za takvu su orijentaciju i opozicione stranke – SDS, PDP itd.

Prvo, rezolucija nema pravnu snagu kojom može poništiti bilo koji zakon. Drugo, entitetska skupština bilo kakvim aktom ne može se izdići iznad zakona na državnom nivou. Treće, krajnje ozbiljno i najbitnije, vezivanje spoljne politike entiteta RS-a sa susjednom državom je antiustavni čin, udar na suverenitet države Bosne i Hercegovine, uz napomenu, da pravo entiteta sa susjednim zemljama na specijalne i paralelne veze Ustav BiH ograničava stavom da te veze ne smiju biti protiv interesa bh. države. Četvrto, ta rezolucija i oni koji insistiraju na politici koju promoviše krše Zakon o odbrani. Niko nije sankcionisan zbog tih postupaka. HDZBiH će sigurno biti dio vladajuće većine, a vjerovatno i SDA. Obje stranke su načelno neupitno za evroatlantske integracije. HDZ je pokazao kako ga baš sopstvena zaklinjanja i ne obavezuju. Kako SDA misli uspijevati u svojim programskim ciljevima u toj konstelaciji spram strateškog partnerstva Milorada Dodika i Dragana Čovića? Velika je odgovornost na SDA i HDZ-u.

Iz NATO-a su poručili da je sad sve na BiH. Ipak, odluka koju su donijeli obavezuje i njih. To potvrđuju i riječi generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga da će naredne aktivnosti biti koordinirane sa Evropskom unijom s podjelom posla. EU bi bila usredsređena na reformu pravosuđa i ekonomiju, a NATO na odbranu i sigurnost. Uskoro bi u BiH trebao da dođe zamjenik državnog sekretara SAD John Sullivan. Dugo ovdje nije neko bio iz Vašingtona s tako visokom funkcijom.